Pravilno pozicioniranje pacijenata ključno je za smanjenje pritiska na rizičnim područjima tijela i prevenciju dekubitusa. Važno je razumjeti kako različiti položaji utječu na raspodjelu pritiska i kako ih prilagoditi individualnim potrebama pacijenta.
Promjenu pozicije temeljimo na individualnim potrebama i statusu osobe. Promjenu položaja tijela i njezinu učestalost određivat će tolerancija kože i njeno stanje, razina aktivnosti, pokretljivosti kao i opće stanje pojedinca. Poželjno je koristiti neki oblik rasporeda kod pozicioniranja koji će opisivati frekvenciju, vrijeme i promjenu položaja. Ležeći i sjedeći položaji moraju se prilagoditi na način da se pritisak između tijela i baze svede na minimum.
Vrijeme za koje osoba može sjediti ili ležati bez promjene položaja ne smije biti dulje od dva sata, ali se također mora prilagoditi pojedincu. Kratki jaki pritisak na koštanim izbočenjima kao i produljeni slab pritisak na istima jednako su štetni.
Ukoliko ste u mogućnosti koristite pomagala za pomicanje pacijenata ili pomagala koja su razvijena s ciljem olakšavanja promjene položaja (klinasti jastuci) ili rasterećenja pojedinih dijelova tijela (pomagalo za pete).
Upotrebom istih dodatno olakšavamo osoblju i korisnicima da smanje rizik od smicanja ili oštećenja trenjem. Nikada ne postavljajte korisnika izravno na koštane izbočine ili na površinu kože koja je već pocrvenjela.
Crvenilo ukazuje na to da se tijelo još nije oporavilo od ranijeg pritiska te je koži potrebno više vremena prije nego što se ponovno izloži bilo kakvom daljnjem pritisku. Da bi se smanjio rizik od nastanka dekubitusa, važno je smanjiti trajanje ali i silu pritiska kojem je osoba izložena.
Ležanje
Preporučeno je pozicioniranje u bočni položaj s nagibom od 30°, naizmjenično između lijeve i desne strane, mijenjajući položaj s desnog boka, na leđa, pa na lijevi bok. Izbjegavajte položaje koji mogu povećati pritisak, kao što je ležanje na strani pod kutem od 90 stupnjeva.
Ukoliko je potrebno, upotrijebite jastuk između pacijentovih koljena kako biste ih rasteretili; pripazite na gležnjeve – promjene položaja tijela uvijek stvaraju pojačani pritisak na neki drugi dio tijela.
Polusjedeći položaj u krevetu
Polusjedeći položaj u krevetu povećava pritisak na križnu kost. Također, rizik od smicanja znatno se povećava ako pacijent klizi prema dolje. Zbog toga je potrebno pažljivo pratiti pacijenta u ovom položaju i poduzeti mjere za sprječavanje klizanja.
Korištenje jastuka za rasterećenje pritiska
Za učinkovito rasterećenje pritiska i optimalno pozicioniranje pacijenata mogu se koristiti različiti jastuci, ovisno o specifičnim potrebama i dijagnozi. Jastuci pomažu u raspodjeli težine i zaštiti osjetljivih područja.
Posebna pažnja posvećena petama
Pete su izrazito rizična područja za razvoj dekubitusa zbog slabe mikrocirkulacije i blizine petne kosti površini kože. Važno je osigurati potpuno rasterećenje pritiska na petama. To možemo vrlo lako učiniti postavljanjem jastuka ispod potkoljenice, kako bi se pete odignule od baze – pri tome se valja pobrinuti da se pritisak ne poveća na Ahilovoj tetivi te da peta ostane slobodna.
Stražnji kraj kreveta za njegu može se prema potrebi može podići za 10°, kako bi se povećao protok venske krvi nazad i spriječila pojava tromboze. Na tržištu postoje razna medicinska pomagala za rasterećenje peta, ona su poželjna i korisna ukoliko se pravilno primijene. Valja uvijek provjeriti da pomagala nisu previše rigidna i da ne stvaraju preveliki pritisak. Također, ista je potrebno uklanjati u redovnim razmacima kako se bi izvršio pravilan i potpun pregled kože.
Sjedenje i prevencija dekubitusa
U sjedećem položaju najveći dio tjelesne težine nose stražnjica i bedra. Dekubitusi preko sjedne kosti (tuber ischii) uzrokovani su nedovoljnim popuštanjem pritiska u sjedećem položaju.
Vrijeme provedeno sjedeći presudan je čimbenik u nastanku dekubitusa. Duljina vremena koju osoba provede u sjedećem položaju ovisi rizičnoj skupini u koju osoba spada ili o kategoriji dekubitusa – uvijek se treba individualno prilagoditi.
Pravilan sjedeći položaj podrazumijeva da sila teža pada uzduž leđa i ravno kroz sjedne kosti. Koljena bi trebala biti u istoj visini kao i kukovi, a stopala moraju uvijek imati oslonac na podu ili postolju kako bi se osigurala stabilnost i spriječilo klizanje prema naprijed.
Nepravilan položaj sjedenja povećava pritisak na sjedne kosti. Zato je važno spriječiti smicanje i trenje kako bi osigurali da pacijent ne klizi u stolcu. Najvažniji cilj za svakoga tko dugo sjedi je udobnost, jer je ona apsolutni preduvjet za pravilan položaj i sprječavanje komplikacija. Konačnu odluku o tome je li sjedeći položaj dobar ili loš donosi isključivo osoba koja sjedi.