Kod oboljenja koja rezultiraju dugotrajnom vezanošću za krevet ili ograničenom pokretljivošću, postoji velika opasnost od pojave rane koja se medicinskim rječnikom naziva dekubitus, ili rana od pritiska. Da bismo ga mogli spriječiti, važno je razumjeti što je dekubitus i kako nastaje.

Definicija

Dekubitus je lokalno oštećenje kože i/ili potkožnog tkiva (ponekad čak i dubljih struktura poput mišića i kostiju), nastalo zbog sile pritiska, sile smicanja (trenja) ili njihove kombinacije, obično iznad istaknute kosti. To je rana koja nastaje na mjestu stalnog pritiska između izbočenih dijelova tijela i podloge (poput kreveta, invalidskih kolica ili gipsa).

Kako nastaje?

• Pritisak: kada je tkivo pod stalnim pritiskom, krvne žile se stišću, smanjuju se ili se potpuno prekida dotok krvi i kisika u to područje. Bez kisika i hranjivih tvari, stanice počinju odumirati, što dovodi do oštećenja tkiva
• Trenje (smicanje): ovo se događa kada se koža pomiče u jednom smjeru, dok se dublja tkiva miču u suprotnom, ili kada se koža trlja o grubu površinu. Primjerice, kada pacijent klizi niz krevet, koža ostaje na plahti dok se mišići i kosti pomiču, što može dovesti do oštećenja malih krvnih žila i tkiva
• Vlaga: prekomjerna vlaga (znoj, urin, stolica) omekšava kožu, čineći je osjetljivijom na pritisak i trenje

Najčešća mjesta pojavljivanja

Dekubitus se najčešće javlja na dijelovima tijela koji su u direktnom dodiru s podlogom i gdje su kosti blizu površine kože. To uključuje:

• Slabinski dio (sakrum)
• Kukovi (trohanteri)
• Pete
• Zatiljak
• Laktovi
• Lopatice
• Gležnjevi
• Išijadične kvrge (kada se sjedi)

Posljedice

Dekubitus je neugodna i bolna popratna pojava mnogih oboljenja uslijed kojih su oboljele osobe dugotrajno vezane uz krevet ili invalidska kolica (npr. nakon moždanog udara, ozljeda leđne moždine, teških operacija, kome, multiple skleroze, itd.).

Osim boli i nelagode za pacijenta, dekubitus je ozbiljna komplikacija koja uzrokuje velike probleme:

• Za pacijente: produljuje oporavak, povećava rizik od infekcija (koje mogu dovesti do sepse), pogoršava kvalitetu života, a u težim slučajevima može biti i životno ugrožavajuće
• Za obitelj i njegovatelje: zahtijeva intenzivnu i dugotrajnu njegu, što može biti fizički i psihički iscrpljujuće
• Za zdravstveni sustav: njega osoba s dekubitusom predstavlja značajan financijski izazov zbog povećanih troškova liječenja, medicinskih pomagala, lijekova i duljih boravaka u bolnici

Prevencija

Dekubitus može dobiti svatko od nas neovisno o dobi ili zdravstvenom stanju. Tijelo se prirodno bori protiv dekubitusa, alarmirajući nas na vrijeme. Ukoliko npr. dugo sjedimo u jednoj poziciji osjetiti ćemo određenu nelagodu ili bol; to je način na koji nas naše tijelo upozorava da ne ignoriramo bol i promijenimo poziciju jer postoji rizik od nastajanja rane od pritiska. Nažalost, postoje osobe koje se nalaze u rizičnoj skupini, te su takvi mehanizmi obrane kod njih reducirani ili u potpunosti izostaju.

Većinu dekubitusa moguće je spriječiti! Ključ uspjeha leži u ranom prepoznavanju osoba koje se nalaze u skupini rizika i poduzimanju selektivnih medicinskih mjera i zdravstvene njege. Strategije prevencije uključuju:

• Redovito mijenjanje položaja pacijenta: svaka 2 sata (u krevetu) ili češće (u invalidskim kolicima). Kombinacijom dobrog antidekubitalnog pomagala i redovitim pozicioniranjem tijela postižemo najsigurniji način sprječavanja pojave dekubitusa.
  Ako se pacijenti ne mogu kretati sami, naša je obaveza da im u istome pomognemo. Za svakog pacijenta koji je teže pokretan ili u potpunosti vezan uz krevet potrebno je uvesti sistematsko pozicioniranje, što znači da je poželjno promijeniti položaj tijela svakih sat vremena.
• Korištenje antidekubitalnih pomagala: madraci, nadmadraci i jastuci za pozicioniranje koji smanjuju pritisak. Dobro antidekubitalno pomagalo nam može pomoći da smanjimo frekvenciju fizičkog pozicioniranja, što je vrlo važno kako za pacijenta, tako i za osobe koje o njemu brinu. Međutim važno je napomenuti da niti jedno pomagalo ne može u potpunosti zamijeniti pozicioniranje!
• Redovita provjera kože: provjeravanje rizičnih područja najmanje jednom dnevno
• Održavanje higijene kože: održavanje kože čistom, suhom i hidriranom
• Pravilna prehrana i hidracija: adekvatan unos proteina, vitamina i tekućine važan je za zdravlje kože i zacjeljivanje
• Edukacija pacijenata i njegovatelja: važno je educirati ih o rizicima i preventivnim mjerama.

Rana intervencija i posvećena njega mogu značajno smanjiti pojavu dekubitusa i poboljšati ishod za oboljele.