Vrste dekubitusa i njega

Razlikujemo oštećenja nastala zbog pritiska ili vlage, iako ih se često može smatrati kombinacijom. Oštećenje od vlage uvijek je uzrokovano vlagom. Rubovi dekubitusa često su rašireni ili nepravilni. Oštećenje od vlage nikad ne uzrokuje nekrozu. Često nastaje na kožnim naborima kao površno oštećenje. Oštećenje od pritiska često nastaje nad izbočinom kosti. Rubovi rane obično su dobro definirani te može doći do nekroze.

Dekubitus se može gradirati u 4 stupnja.

1. I stupanj: Crvenilo koje se na pritisak ne smanjuje

Netaknuta koža s crvenilom na jasno definiranom području, obično iznad koštane izbočine, koje se ne smanjuje na pritisak. Tamna pigmentirana koža možda neće pokazati ovaj znak, iako se boja razlikuje od okolnih područja kože. Područje može biti bolno, čvrsto ili meko te toplije ili hladnije od drugih područja kože.

Dekubitusi ove kategorije mogu biti znak da je pacijent u rizičnoj zoni za razvoj dubljeg dekubitusa.

Potrebno je rasteretiti taj dio pritiska o podlogu, zaštitimo ga udobnom mekanom podlogom (antidekubitalni jastuk, podloga, nadmadrac). Posteljina mora biti čista, suha, meka i zategnuta. Redovita higijena bolesnika (primjena kvalitetne medicinske kozmetike i pomagala za inkontinenciju), ishrana obogaćena bjelančevinama, poticanje na aktivnu ili provođenje pasivne tjelovježbe te promjena položaja bolesnika svaka dva sata nužnost je u prevenciji i zbrinjavanju dekubitusa. Preporuča se prehrana bogata bjelančevinama, povećani unos tekućine i vitamina C.

2. II stupanj: Djelomično oštećenje kože

Djelomično oštećenje kože koje se prikazuje kao površinski otvoren vrijed (dobro ograničena okrugla ili ovalna rana) ružičasto-crvenog izgleda bez nakupina fibrina. Može također biti netaknut ili otvoren/rupturiran mjehurić ispunjen serumom ili krvlju. Djeluje kao sjajan ili suh površinski vrijed bez nakupina fibrinogena ili kao površinski hematom.

Ovom se kategorijom ne smiju opisivati razderotine kože, oštećenja uzrokovan ljepljivom trakom, dermatitisi povezani s inkontinencijom ili maceracijom.

Oštećenje se iz površinskog sloja kože širi u dublje slojeve kože. Cilj u zbrinjavanju je što prije otkriti (uočiti) oboljelo mjesto, osloboditi ga pritiska, okolinu držati čistom i suhom, mekom i udobnom. Prehrana, tekućina i C vitamin kao u I stupnju.

3. III stupanj: Potpuno oštećenje kože

Zahvaćeni su svi slojevi kože, vidljivo je potkožno masno tkivo, ali ne i kost, tetiva niti mišić Mogu biti vidljive nakupine fibrina, iako ne takve da bi prikrivale dubinu ozljede. Može uključivati i potkopavanje i tuneliranje. Dubina dekubitusa ove kategorije može varirati ovisno o njegovoj anatomskoj lokaciji. Most nosa, ušiju, stražnjeg dijela glave i gležnjeva nema potkožnih masnih tkiva te dekubitusi ove kategorije na tim mjestima mogu biti površni. Za razliku od njih, područja koja imaju značajne količine potkožnog masnog tkiva mogu razviti iznimno duboke rane. Kost/tetiva nije vidljiva niti ju se može dodirnuti.

Prijeti opasnost od infekcije. Brzim higijensko-dijetetskim postupcima (vidi stupanj II) možemo spriječiti daljnji razvoj dekubitusa.

4. IV stupanj: Duboko oštećenje cjelovitog tkiva, uključujući i kost, tetivu i mišić

Može biti vidljivog fibrina ili nekroze. Često se nalazi i potkopavanje i tuneliranje. Dubina dekubitusa ove kategorije može varirati ovisno o njegovoj anatomskoj lokaciji. Na primjer, na mostu nosa, ušiju, stražnje strane glave niti gležnjeva nema potkožnog masnog tkiva te dekubitusi na tim mjestima mogu biti površinski. Dekubitusi ove kategorije mogu uključivati mišiće i potporne strukture (npr. fasciju, tetive ili zglobne čahure), što znači da može doći do osteomijelitisa i osteitisa. Izložena kost i mišić su vidljivi ili ih je moguće i izravno dodirnuti. Teška se nekroza kvalificira kao kategorija 4, čak i ako je koža netaknuta, kao što može biti slučaj kod peta, na primjer.

Važno je da osoblje koje provodi njegu i pregledava kožu zna procijeniti i kategorizirati  dekubituse. Stanje se procjenjuje ovisno o dubini oštećenja. Prijete teške infekcije. Osim gore navedenih higijensko dijetetskih mjera nužna je kirurška obrada rane.

Za tretman /liječenje dekubitusa potrebno je izbjegavati stres novonastalog tkiva, te zbog toga rana treba „mir i tišinu“ za oporavak.

Dekubitus u terminalnoj fazi bolesti

Dekubitus se često razvije u mršavih pacijenata u terminalnoj fazi bolesti. Primaran je cilj u tom slučaju otkloniti bol i nelagodu. Kod takvih je pacijenata udobnost uvijek odlučujući čimbenik pri donošenju mjera i liječenju.

KTU (Kennedyjev terminalni dekubitus) je čest iako slabo poznat dekubitus koji se pojavljuje pred kraj života. Promjena na koži ima nepravilan oblik, poput leptira, kruške ili potkove i poprima tamno crvenu/žutu/crnu boju. Do promjene kože dolazi iznenada unatoč preventivnim mjerama i brzo napreduje, ponekad se razvijajući u duboki dekubitus unutar dvadeset i četiri sata. Do toga dolazi jer koža više ne funkcionira normalno zajedno s ostatkom tjelesnih organa te dolazi do propadanja cirkulacije. Kombinacija s reduciranim nutritivnim stanjem, povećanom tjelesnom temperaturom i lošijim fizičkim stanjem povećava rizik od nastanka KTU-a.