Kategorije (stupnjevi) dekubitusa
Dekubitus se klasificira u četiri stupnja, ovisno o dubini oštećenja tkiva:
I. stupanj: crvenilo koje ne blijedi na pritisak
Netaknuta koža s prisutnim crvenilom na jasno definiranom području, obično iznad koštane izbočine. Glavna karakteristika je da se to crvenilo ne smanjuje (ne blijedi) na pritisak. Na tamno pigmentiranoj koži crvenilo možda neće biti očito, ali će se boja razlikovati od okolnih područja. Područje može biti bolno, tvrdo ili mekano te toplije ili hladnije od ostatka kože.
Važno: dekubitus ovog stupnja može biti znak da je pacijent u visokom riziku za razvoj dubljeg oštećenja
Njega
- Rasterećenje pritiska: odmah osigurati rasterećenje tog dijela tijela primjenom udobne, mekane podloge (antidekubitalni jastuk, podloga, nadmadrac)
- Higijena i okolina: posteljina mora biti čista, suha, meka i zategnuta (bez nabora)
- Redovita njega pacijenta:
- Redovita higijena uz primjenu kvalitetne medicinske kozmetike i pomagala za inkontinenciju.
- Poboljšana prehrana: preporučuje se prehrana bogata bjelančevinama, povećani unos tekućine i vitamina C
- Pokret: poticanje aktivne ili provođenje pasivne tjelovježbe
- Promjena položaja: mijenjanje položaja bolesnika svaka dva sata je nužnost u prevenciji i zbrinjavanju dekubitusa
II. stupanj: djelomično oštećenje kože
Djelomično oštećenje kože se manifestira kao površinski otvoren vrijed (dobro ograničena okrugla ili ovalna rana) ružičasto-crvenog izgleda, bez nakupljanja fibrina. Može se pojaviti i kao netaknut ili otvoren/rupturiran mjehurić ispunjen serumom ili krvlju. Djeluje kao sjajan ili suh površinski vrijed bez nakupina fibrinogena ili kao površinski hematom.
Važno: ovim stupnjem se ne mogu i ne smiju opisivati razderotine kože, oštećenja uzrokovana ljepljivom trakom, dermatitisi povezani s inkontinencijom ili maceracijom.
Njega
Oštećenje se iz površinskog sloja kože širi u dublje slojeve. Cilj u zbrinjavanju je što prije otkriti (uočiti) oboljelo mjesto, osloboditi ga pritiska te okolnu kožu držati čistom, suhom, mekom i udobnom. Prehrana, tekućina i vitamin C su važni, kao i u I. stupnju.
III. stupanj: Potpuno oštećenje kože
Zahvaćeni su svi slojevi kože; vidljivo je potkožno masno tkivo, ali kost, tetiva i mišić nisu vidljivi. Mogu biti prisutne nakupine fibrina, ali ne u mjeri koja bi prikrivala dubinu ozljede. Može uključivati i potkopavanje i tuneliranje.
Važno: dubina dekubitusa ove kategorije može varirati ovisno o anatomskoj lokaciji. Na mjestima poput nosnog mosta, ušiju, zatiljka i gležnjeva, gdje nema potkožnog masnog tkiva, dekubitusi mogu biti površni. Područja s većim količinama potkožnog masnog tkiva mogu razviti iznimno duboke rane.
Njega
Prijeti opasnost od infekcije. Brzim reagiranjem i higijensko-dijetetskim postupcima (koji uključuju sve mjere navedene za I. i II. stupanj) možemo spriječiti daljnji razvoj dekubitusa i komplikacije.
IV. stupanj: Duboko oštećenje cjelovitog tkiva, uključujući kost, tetivu i mišić
Ovo je najdublje oštećenje. Može biti vidljivog fibrina ili nekroze. Često su prisutni potkopavanje i tuneliranje.
Dubina dekubitusa ove kategorije može varirati ovisno o anatomskoj lokaciji. Na primjer, na mostu nosa, ušiju, zatiljka niti gležnjeva nema potkožnog masnog tkiva, pa dekubitusi na tim mjestima mogu biti “površinski” u smislu dubine, ali svejedno uključuju izložene strukture. Dekubitusi ove kategorije mogu uključivati mišiće i potporne strukture (npr. fasciju, tetive ili zglobne čahure), što znači da može doći do upale kostiju (oisteomijelitisa i osteitisa).
Važno: izložena kost i mišić koji je vidljiv ili ih je moguće izravno dodirnuti kalasificira se kao IV. kategorija, čak i ako je koža prividno netaknuta (npr. kod peta)
Njega
Važno je da osoblje koje provodi njegu i pregledava kožu zna procijeniti i kategorizirati dekubitus. Osim gore navedenih higijensko-dijetetskih mjera (kao u I. i II. stupnju), nužna je kirurška obrada rane. Za tretman/liječenje dekubitusa važno je izbjegavati stres novonastalog tkiva; stoga rana treba “mir i tišinu” za oporavak.
Dekubitus u terminalnoj fazi bolesti
Dekubitus se često razvija kod mršavih pacijenata u terminalnoj fazi bolesti. U tom je slučaju primarni cilj otkloniti bol i nelagodu. Kod takvih pacijenata udobnost je uvijek odlučujući čimbenik pri donošenju mjera i liječenju.
Kennedyjev terminalni dekubitus (KTU) je čest, iako slabije poznat oblik dekubitusa koji se pojavljuje pred kraj života. Promjena na koži ima nepravilan oblik, poput leptira, kruške ili potkove, i poprima tamno crvenu/žutu/crnu boju. Do promjene kože dolazi iznenada unatoč preventivnim mjerama i brzo napreduje, ponekad se razvijajući u duboki dekubitus unutar dvadeset i četiri sata. To se događa jer koža više ne funkcionira normalno zajedno s ostatkom tjelesnih organa, što dovodi do propadanja cirkulacije. Kombinacija s reduciranim nutritivnim stanjem, povećanom tjelesnom temperaturom i lošijim fizičkim stanjem povećava rizik od nastanka KTU-a.
