Nešto o anatomiji

Na koji način anatomija našeg tijela utječe na pojavu inkontinencije?

Problem urinarne inkontinencije najčešće nastaje u donjim mokraćnim putevima, to znači kod mokraćnog mjehura i/ili mokraćnih cijevi. U mokraćnoj cijevi postoje dva mišića prstenastog oblika, takozvani mišići zatvarači.

Mišićima zdjeličnog dna također pripada značajna uloga. Zajedno s mišićima zatvarača mokraćne cijevi kao mišićima mokraćnog mjehura brinu za kontrolirano pražnjenje mokraće. Smetnje na području ovih grupa mišića dovode do urinarne inkontinencije. Redovito vježbanje mišića zdjeličnog dna je vrlo važno. Kod muškaraca se urinarna inkontinencija riješava operativnim zahvatom (odstranjenjem povećane prostate).

Kako se treba ponašati osoba koja ima problema s inkontinencijom?

Svaka pogođena osoba treba o svome problemu razgovarati sa stručnom osobom. Prvi sugovornik je najčešće liječnik opće prakse, koji poznaje medicinsku povezanost s inkontinencijom. Pacijent će biti upućen stručnom liječniku, urologu ili ginekologu. Temeljitim pregledom liječnik može utvrditi oblik inkontinencije i uputiti na daljnju terapiju.

Koja je posljedica kod netretiranog problema s inkontinencijom?

Mnogi, koji su izgubili kontrolu prilikom pražnjenja mjehura, pomažu si improviziranim mehaničkim pomagalima ili potiskuju problem tako dugo dok je to moguće. Često dolazi do osjećaja krivnje, straha ili predbacivanja, koji stanje samo pogoršavaju. Strah od neugodnih situacija često dovodi do «izolacije», izbjegavanja prijatelja i obitelji. Povlačenje od socijalnih kontakata dovodi do imobilnosti i dodatno oslabljuje funkciju mokraćnog mjehura, te može doći i do medicinskih posljedica (dodatnih bolesti). Često se smanjuje unos tekućine kao bi se spriječio neugodan nagon za mokrenjem. Na taj način povećavamo rizik od infekcije mokraćnih puteva.