Hrvatska
Opseg posla za zadatke u okviru Projekta socijalne pomoći

[Nacrt - 9/3/01]

 

Opće informacije

Hrvatski sustav socijalne skrbi sličan je onima u ostalim zemljama bivše Jugoslavije. On uključuje novčanu potporu, usluge iz područja socijalne skrbi i institucionalnu skrb, a glavni zakon kojim je uređen jest Zakon o socijalnoj skrbi iz 1997 (Narodne novine 73/97 i 27/01).

U 2000. godini hrvatska je Vlada samo za socijalnu pomoć potrošila 0,58 posto BDP-a, no na ukupne usluge iz područja socijalne skrbi potrošila je oko 1 posto. Ova brojka podcjenjuje stvarnu potrošnju, jer ne uključuje plaće i druge materijalne troškove na koje će vjerojatno 'otpasti' znatni dio potrošnje, naročito za potkomponente kao što je institucionalna skrb. Osim državne, postoji i potrošnja na lokalnoj razini. Prema zakonu, lokalne uprave dužne su trošiti najmanje 5 posto vlastitih prihoda na socijalnu skrb. Ta potrošnja obično odlazi na pomoć u rješavanju stambenih troškova, iako bogatije općine (npr. Grad Zagreb) znaju potrošiti i veći dio svojih sredstava na širi raspon stavaka u okviru socijalne skrbi, dok one siromašnije troše manje. Ukupna potrošnja za socijalnu skrb na lokalnoj razini, uključujući i dodatne usluge iz područja socijalne skrbi, iznosila je oko 0,6 posto BDP-a u 1999.

Sustav socijalne skrbi sastoji se od tri glavne komponente:

Novčana potpora: Novčana potpora pruža financijsku pomoć onima koji imaju probleme ekonomske prirode, ali i onima sa specifičnim potrebama vezanim uz invalidnost, dugotrajnu bolest i slično. Financijska pomoć za probleme ekonomske prirode može se davati bilo redovito, bilo jednokratno - onima koji imaju privremene poteškoće. Prag za ostvarivanje prava na redovitu pomoć prilično je strog i održavan je na 350 kuna sve do ožujka ove godine, kada je povećan na 400 kuna. Potpora je mala (pojedinac dobiva 100 posto od iznosa praga, dok obitelj dobiva dodatni iznos po svakom članu, ovisno o dobi, no to je obično manje od 100 posto od osnovice). Utvrđivanje korisnika je uglavnom dobro1, a imajući u vidu iznose novčane potpore, vjerojatno postoji i određeni element samoproglašavanja korisnicima. Broj korisnika redovite i jednokratne pomoći u porastu je, a krajem 1999. godine iznosio je blizu 82.000 osoba, odnosno 1,8 posto stanovništva. Državu naročito brine to što se među korisnicima potpore nalazi velik broj nezaposlenih i radno sposobnih (48,5 posto), a njih se obično premalo potiče na ponovno zapošljavanje. Obrazovanje i druge inicijative vezane uz ovu skupinu stoga se smatraju prioritetom. Uz redovitu i jednokratnu pomoć, postoje i drugi oblici financijske pomoći, uključujući naknadu za stanarine, naknade za kućnu njegu, naknadu za invalidnost i naknadu za pokrivanje različitih troškova, poput onih za hranu, odjeću i obuću, grijanje i drugo. Mnoge od tih naknada dodjeljuju se nakon provođenja imovinskog cenzusa, iako prag za ostvarivanje prava na njih može biti viši nego za redovitu pomoć.
Usluge iz područja socijalne skrbi: Osim novčane potpore, sustav pruža i neke usluge iz područja socijalne skrbi, kao što su savjetodavne usluge, pomoć osobama s mentalnom ili tjelesnom invalidnošću, savjeti vezani uz obiteljske probleme, skrb o djeci u slučaju razdvojenosti ili razvoda, briga o djeci koja nemaju dom (uključujući pomoć pri nalaženju smještaja - udomljenju), te pomoć pojedincima i obiteljima u slučaju specifičnih poteškoća, poput alkoholizma, delinkvencije, itd. Zakon o obitelji iz 1998 (Narodne novine 162/98) proširio je opseg zadataka koji se rješavaju na području obiteljskih problema.
Institucionalna skrb: Određenom broju pojedinaca pomaže se i kroz institucionalnu skrb. Institucionalna skrb može se ugrubo podijeliti na tri kategorije: za djecu i mladež, za osobe s mentalnom i tjelesnom invalidnošću, te za odrasle i starije osobe. U 1999. u Hrvatskoj je postojalo 111 ustanova za socijalnu skrb, od kojih je 100 bilo financirano iz državnog proračuna. Od ustanova financiranih iz državnog proračuna, 14 ih je bilo za djecu i mladež (891 korisnik), 24 za osobe s mentalnom i tjelesnom invalidnošću (3.024 korisnika), a 62 za odrasle i starije osobe (13.538 korisnika).
U administrativnom smislu, o novčanim potporama i uslugama iz područja socijalne skrbi brine se državna mreža Centara za socijalnu skrb. Postoji 78 takvih centara s 26 lokalnih ureda. Zagreb, na primjer, ima jedan Centar za socijalnu skrb s 11 lokalnih ureda, koji su ranije bili centri sami za sebe, no koji su u međuvremenu udruženi. Godine 1999 u sektoru socijalne skrbi bilo je zaposleno 8.454 djelatnika, od kojih je 1.965 bilo zaposleno u Centrima za socijalnu skrb, a 6.489 u ustanovama za socijalnu skrb.

Osim gore navedenih, postoje i drugi elementi sustava socijalne zaštite koji općenito spadaju u rubriku socijalne pomoći i socijalne skrbi: prvo, novčana potpora koju isplaćuje Zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži (u okviru Ministarstva rada i socijalne skrbi), te drugo, usluge koje pruža Hrvatski zavod za zapošljavanje, a kojima je cilj pomaganje nezaposlenima novčanom potporom i aktivnim pomaganjem pri pronalaženju zaposlenja. Od novčane potpore, najbitniji je dječji doplatak, koji se dodjeljuje nakon provođenja imovinskog cenzusa i koji je u 2000. iznosio blizu 0,8 posto BDP-a. Nedavne promjene (uključujući i proširivanje novčane potpore na nezaposlene i djecu poljoprivrednika i obrtnika) pretvorilo ga je iz potpore kućanstvima s djecom i s niskim prihodima, a koju obvezatno plaćaju zaposleni, u neku vrst socijalne pomoći koja se dodjeljuje nakon provođenja imovinskog cenzusa (iako uz jedan kategorični uvjet - u kućanstvu mora biti djece). Programi dječjeg doplatka i Zavoda za zapošljavanje imaju usko definiranu povezanost i sinergiju sa sustavom socijalne skrbi. Usluge zavoda za zapošljavanje imaju naročito važnu ulogu, imajući u vidu veliki udio nezaposlenih među primateljima socijalne pomoći.

Sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj suočen je s mnogim problemima. Devedesetih godina, za vrijeme rata i poratnog razdoblja, ostvaren je mali napredak na području politike socijalne skrbi. Tijekom tog razdoblja došlo je do velikog, nekoordiniranog povećanja novčane potpore i broja njezinih korisnika, s naglaskom na skupine poput branitelja Domovinskog rata, koji nisu nužno slabog imovinskog stanja, ali njihov glas ima veliku političku snagu. Iako je broj socijalnih problema vezanih uz seljenje stanovništva možda u opadanju, nepostojanje gospodarskog rasta nakon rata povećalo je broj dodatnih problema, od kojih je najvažniji rastuća nezaposlenost (i njezin utjecaj na sustav socijalne skrbi kroz porast broja korisnika). Na socijalnom području, važan je i problem porasta zlostavljanja u obitelji, te maloljetničke delinkvencije. Odsutnost razvoja socijalne politike tijekom devedesetih išla je ruku pod ruku s nedovoljnim profesionalnim razvojem i obukom većine osoblja u tom sektoru. Isto tako, zahvaljujući ograničenoj uporabi informacijske tehnologije, ne postoje suvremeni informacijski sustavi i baze podataka za planiranje, razvoj politike, te kontrolu i ocjenjivanje postojećih programa. Jedno od nasljeđa rata je također i znatna centraliziranost. Iako su porasle aktivnosti nevladinih organizacija i skupina za promoviranje građanskog društva (naročito na području humanitarne pomoći), nije došlo do sustavnog razvoja suradnje između javnog i privatnog sektora. Isto tako, postoji praksa institucionalizacije onih skupina stanovništva o kojima bi se vjerojatno moglo djelotvornije skrbiti unutar lokalne zajednice, ili pronaći alternativna rješenja za skrb. Dodatni aspekt u svjetlu predstojećeg sklapanja Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji je kompatibilnost hrvatskog sustava socijalne skrbi sa standardima i smjernicama Europske unije.

Kao odgovor na te probleme, Ministarstvo rada i socijalne skrbi pripremilo je određeni broj koraka koje namjerava poduzeti u vezi s planiranjem i provedbom reformi u sektoru socijalne skrbi. Izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi, usvojene u ožujku 2001, započet će postupnu decentralizaciju sustava. U prvoj fazi bit će decentralizirane ustanove za starije osobe i izdaci za održavanje zavoda za zapošljavanje. Zatim slijedi temeljitija decentralizacija u 4 pilot-područja (od kojih je jedno grad Rijeka). To iskustvo bit će uzeto u obzir pri izradi strategije decentralizacije za cijelu zemlju. Rad na općoj strategiji reforme započet će 1. lipnja 2001, uključujući i planove za suradnju između javnog i privatnog sektora, deinstitucionalizaciju, razvoj neovisnih profesionalnih tijela na području socijalne politike i socijalnog rada, te daljnju doradu planova za decentralizaciju. Nakon dovršetka priprema za reformu, predviđeno je da provođenje strategije reforme započne od 2003 nadalje. (Dodatne pojedinosti o strategiji reforme koju je razvilo Ministarstvo rada i socijalne skrbi sadržane su u Privitku.)

Usporedno s tim procesom razvoja reforme socijalne skrbi, Ministarstvo rada i socijalne skrbi razvija i Nacionalni program za smanjenje siromaštva, čija je svrha da bude sredstvo temeljitog ocjenjivanja politike socijalnih potpora.

I Svjetska banka i DFID odobrili su financiranje Vladinih napora na ovome području. U cilju poticanja koordinacije i sinergije, Ministarstvo je predložilo integriranje radnih programa koje financiraju oba donatora. Svjetska banka također planira početne savjetodavne aktivnosti i planiranje u okviru jednog investicijskog projekta, čime bi podržala sustav socijalne zaštite u Hrvatskoj, a zadaci koji slijede smatraju se kritičnima za pripremu projekta.

Ciljevi i kontekst predloženih zadataka

Svrha je tih konzultacija pomoći Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu rada i socijalne skrbi da pripreme i provedu Strategiju reforme socijalne skrbi, radi rješavanja problema navedenih u prethodnom dijelu teksta. Konzultantski timovi surađivat će s Ministarstvom, pomažući pri razvoju Strategije, te dajući savjete oko njezine provedbe.

Konzultantski timovi će naročito pomagati Ministarstvu rada i socijalne skrbi u razvoju politike i reformi na slijedećim područjima:

ukupni model sustava socijalne skrbi, uključujući opseg i kombinaciju novčanih potpora (uključujući i socijalnu pomoć i dječji doplatak), podjelu sredstava za novčane potpore i usluge iz područja socijalne skrbi, kako najbolje ostvariti koordinaciju između različitih povlastica i ministarstava i agencija koje ih pružaju; te institucionalni pregled Ministarstva rada i socijalne skrbi, uključujući utvrđivanje kvalificiranosti osoblja i potreba za obukom;
decentralizacija usluga iz područja socijalne skrbi, uključujući djelokrug decentralizacije, fiskalne probleme vezane uz decentralizaciju, regionalne financijske tokove i mehanizme isplate plaća, administrativnu ulogu i odgovornost ministarstva i lokalnih tijela (naročito s obzirom na financiranje i pružanje usluga iz područja socijalne skrbi i osiguranje kvalitete), koordinaciju s ostalim javnim ustanovama koje imaju iste korisnike usluga (npr. Zavod za zapošljavanje, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo obrazovanja), način na koji će predložene promjene utjecati na osoblje i stručnu spremu, te ocjenu pokusnih aktivnosti koje su u tijeku;
administrativno jačanje, uključujući preispitivanje postojećih smjernica, procedura i prakse u davanju novčane potpore, te pružanju usluga iz područja socijalne skrbi i institucionalne skrbi (uključujući djelotvornost postojećih metoda i kriterija utvrđivanja korisnika, pogotovo što se tiče novčane potpore, ali i šire); poboljšanja koja bi povećala kvalitetu i učinkovitost pružanja usluga, sastavljanje novih radnih priručnika gdje je to potrebno, te izradu smjernica za kontrolu i ocjenjivanje izvedbe i programa;
ustanove i skrb unutar lokalne zajednice, uključujući okvir za pružanje skrbi unutar zajednice za onaj dio populacije kojemu se sada skrb pruža u ustanovama (uključujući dnevni i produženi boravak), ulogu i odgovornost različitih čimbenika, potrebe za obukom i osposobljavanjem, procedura za organiziranje i ocjenjivanje skrbi unutar zajednice;
problemi vezani uz treći sektor i suradnju: područje uže suradnje s trećim sektorom (nevladine organizacije) i skupinama za promoviranje građanskog društva, područje za veću suradnju unutar privatnog sektora na pružanju usluga iz područja socijalne skrbi, uloga i odgovornost različitih čimbenika, potrebe za obukom i osposobljavanjem; procedura za organiziranje i ocjenjivanje pružanja usluga iz područja socijalne skrbi od strane nevladinih/privatnih skupina;
problemi vezani uz informacijsku tehnologiju i baze podataka: procjena potreba na području informacijske tehnologije i baza podataka, zajedno s njihovim razvojem i širenjem u zavodima za zapošljavanje. Imajući u vidu postojeću mrežu optičkih komunikacija koja povezuje zavode za zapošljavanje, ovdje bi trebalo razmotriti mogućnosti ekonomičnog povezivanja na postojeće mreže;
Zadatke bi izvodilo nekoliko timova stručnjaka na čelu s voditeljem timova, koji bi bio stručnjak za socijalnu politiku i koji bi preuzeo odgovornost za cjelokupni model socijalne politike. Voditelj timova usmjeravao bi i integrirao rad najmanje 6 timova:

• tim za fiskalna pitanja i decentralizaciju, sastojao bi se od 1-2 stručnjaka, koji bi pokrivali kako fiskalna pitanja, tako i probleme upravljanja i ljudskih resursa, vezane uz decentralizaciju;
  tim za socijalnu pomoć, koji bi se sastojao od jednog stručnjaka za model i administraciju planova socijalne pomoći;
• tim za usluge iz područja socijalne skrbi, koji bi se sastojao od 1-2 stručnjaka s iskustvom u deinstitucionalizaciji i problemima vezanim uz suradnju s nevladinim organizacijama na području pružanja usluga iz područja socijalne skrbi;
• tim za politku zapošljavanja i radnu politiku, koji bi se sastojao od jednog stručnjaka s iskustvom u pomaganju nezaposlenima u pronalaženju posla;
• tim za administraciju/informacijsku tehnologiju i baze podataka (IT/BP), koji bi se sastojao od 1-2 stručnjaka, a koji bi pokrivao pitanja administrativnog jačanja, potrebe vezane uz informacijsku tehnologiju i baze podataka, te
• tim za lokalne resurse, koji bi se sastojao od 2-3 stručnjaka za socijalnu skrb, s dobrim praktičnim poznavanjem sustava socijalne skrbi/socijalne zaštite u Hrvatskoj, a koji bi pomagali ostalim timovima oko problema vezanih uz lokalne sustave i provedbu.

Konzultacije bi se održavale tijekom 20 mjeseci, a bile bi ugrubo podijeljene u tri faze. Prva faza (2-3 mjeseca) bila bi usredotočena na model reforme socijalne politike, te bi najčešće uključivala voditelja timova, tim za decentralizaciju, tim za socijalnu pomoć, tim za usluge iz područja socijalne skrbi, te tim za politiku zapošljavanja i socijalnu politiku. Druga bi faza uključivala voditelja timova i tim za administraciju/informacijsku tehnologiju i baze podataka (IT/BP), koji bi rješavali probleme vezane uz IT, a koji proizlaze iz modela reforme. Ta bi faza dovela do pokusne primjene razvijenih procedura i sustava u četiri regije gdje se izvode pilot-projekti (2-3 mjeseca za konkretni rad, 6-12 mjeseci za povratne informacije o rezultatima pilot-projekata). U trećoj fazi udružili bi se svi timovi radi dovršavanja reformske strategije, zasnovane na lekcijama naučenima iz različitih pilot-projekata (1-2 mjeseca). Tim za lokalne resurse pružao bi pomoć i podršku u svim fazama projekta.

Konzultacije bi trebalo koordinirati s usporednim inicijativama Svjetske banke i drugih donatora. Tim bi naročito trebao usko surađivati s sa: (I) stručnjacima financiranima iz japanske darovnice PHRD (Policy and Human Resources Development Fund), a koji Hrvatskom zavodu za statistiku pružaju stručnu pomoć na jačanju sposobnosti za praćenje siromaštva; (II) DFID timom, koji pomaže oko (precizirati nakon raspodjele poslova).

Dužnosti i odgovornosti konzultantskih timova

1. Voditelj timova

Voditelj timova imao bi nekoliko uloga:

• Planiranje cjelokupnog radnog programa tima za strategiju reforme socijalne skrbi (SRSS), uz konzultacije s Ministarstvom rada i socijalne skrbi, s lokalnim tijelima zaduženima za iste poslove, te s pojedinačnim timovima;
• Rad na problemima vezanim uz model opće socijalne politike;
• Davanje općih smjernica za rad pojedinačnih timova, brinući se naročito o dosljednosti analiza i preporuka vezanih uz različita područja SRSS, da bi se postigla koherentna strategija koja uzima u obzir cjelokupna ograničenja sredstava i kapaciteta. Od voditelja timova također bi se očekivalo da daje smjernice timu u vezi najnovijeg razvoja politike i programa socijalne skrbi, te da vodi/koordinira analize/reakcije koje bi Ministarstvo rada i socijalne skrbi moglo zatražiti u vezi s postojećim programima;
• Planiranje vježbi u širenju informacija i konzultiranju, za vrijeme i nakon pripreme dokumenata strategije reforme socijalne skrbi (SRSS);
• Sudjeluje u raspravama o cjelokupnoj politici u okviru radionica, seminara, obuke ili drugih vrsta konzultacija, prema potrebi;
• Održavanje nadzora nad pokusnim aktivnostima; osoba kojoj se, prema potrebi, može obratiti radi bilo kakvih konzultacija;
• Glavna odgovornost za konačnu pisanu verziju SRSS, koja bi trebala sadržavati rad pojedinačnih timova; te
• Osiguravanje koordinacije između SRSS tima i inicijative u zavodima za zapošljavanje koju financira PHRD, pomoći koju financira DFID, te drugih usporednih inicijativa.
  Zadatak bi potrajao 4-5 mjeseci, a protegnuo bi se na razdoblje od oko 20 mjeseci, s početkom u rujnu 2001. Očekuje se da bi se najmanje 3 mjeseca zadatak obavljao na terenu (sjedište bi bilo u Zagrebu, ali bi se odlazilo i na teren). Od timova bi se očekivalo da napišu izvještaje i koordiniraju prikupljene podatke nakon povratka u svoju zemlju.

Izvještaji koje treba podnijeti:

• Kratki inspekcijski izvještaj, koji treba sastaviti na početku izvršenja zadatka (a najkasnije u listopadu 2001), koji izlaže ključne probleme koje treba riješiti, kao i vremenski okvir za njihovo rješavanje;
• Prvi Privremeni izvještaj na kraju prve faze konzultacija, koji koji donosi sadrži preporuke za timove za decentralizaciju, socijalnu pomoć i usluge iz područja socijalne skrbi, kao i bilo koje konkretne smjernice/preporuke za rad u drugoj fazi. Približan rok za podnošenje izvještaja: kraj veljače 2002;
• Drugi Privremeni izvještaj, koji daje sažeti pregled preporuka tima za administraciju/IT/BP, uključujući i savjete o konkretnim procedurama i sustavima koje Ministarstvo rada i socijalne skrbi treba pokusno primijeniti tijekom slijedećih 6-12 mjeseci. Približan rok za podnošenje izvještaja: kraj lipnja 2002; te
• Završni Izvještaj, koji spaja prvi i drugi Privremeni izvještaj, zajedno s lekcijama i izmjenama u SRSS, do kojih je došlo na osnovu raznih pilot-projekata. Cilj je ovog izvještaja da postane integrirani dokument o reformi socijalne politike za Ministarstvo rada i socijalne skrbi, kao i za Vladu u cjelini. Koliko god je to moguće, izvještaj bi trebao sadržati preliminarni obračun troškova preporuka i konkretnih prijedloga, da bi se olakšalo formuliranje predloženog Projekta socijalne zaštite;
• Osim toga, u Hrvatskoj bi tijekom trajanja zadatka trebalo održati najmanje dvije radionice za zainteresirane skupine, radi javne rasprave/davanja podataka o SRSS, za koju svrhu bi voditelj timova trebao osigurati materijale.

Kvalifikacije: Voditelj timova morao bi imati najmanje 15 godina iskustva rada na problemima vezanima uz model sustava socijalne skrbi, uz što je veće moguće poznavanje različitih aspekata takvih sustava, uključujući one institucionalne i financijske. Za konzultanta je poželjno da ima iskustva: (I) u davanju preporuka vladama u vezi razvojne politike; (II) s radom u drugim zemljama bivše Jugoslavije, kao i u drugim tranzicijskim gospodarstvima; te (III) s timskim radom. Konzultant bi morao posjedovati izvrsne sposobnosti vođenja, pisanja i prezentiranja, kao i sposobnost uspostavljanja dobrih međuljudskih odnosa i prilagođavanja promjenjivim okolnostima.

2. Ostali timovi: tim za fiskalna pitanja i decentralizaciju

Tim za fiskalna pitanja i decentralizaciju radit će prema općim smjernicama voditelja timova, a imat će vodeću stručnu ulogu u analiziranju i sastavljanju preporuka u vezi decentralizacije. Za početak, tim bi se trebao oslanjati na dokument Ministarstva rada i socijalne skrbi (nalazi se u Privitku), u kojemu Ministarstvo daje svoje viđenje decentralizacije, koja predviđa djelomičnu financijsku decentralizaciju usluga iz područja socijalne skrbi, iza koje bi slijedila postupna funkcionalna decentralizacija.

Tim za fiskalna pitanja i decentralizaciju imao bi određene funkcije:

Konsolidacija svih relevantnih podataka u mjeri u kojoj su usluge iz područja socijalne skrbi trenutačno decentralizirane, uključujući veličinu i različitost lokalnih stopa doprinosa, kao i opseg dodatnih lokalnih usluga koje su na raspolaganju stanovništvu većih gradova i općina (npr. kao dopuna uslugama koje pruža mreža centara za socijalnu skrb i ustanova za socijalnu skrb).
Razvoj metodologije za ocjenjivanje postojećih pilot-projekata.
Proučavanje vjerojatnog utjecaja decentralizacije financiranja i pružanja usluga iz područja socijalne skrbi na: (i) ravnopravnost, (ii) učinkovitost, te (iii) djelotvornost, uključujući i ocjenjivanje postojećih pilot-projekata, kao osnove za planiranje ukupne decentralizacije sustava socijalne skrbi.
Procjena područja za primjenu raznih mehanizama fiskalnog izjednačavanja, radi izjednačavanja raspoloživosti sredstava za općine s različitim fiskalnim kapacitetima, kao i radi rješavanja potrebe za međuregionalnim isplatama (npr. kada korisnici usluga odlaze iz jednog područja u drugo). To bi moralo biti u skladu s cjelokupnom poreznom/fiskalnom strukturom, kao i s reformama koje predlaže Vlada;
U svjetlu gore navedenoga, konkretne preporuke o tome do koje mjere bi u Hrvatskoj trebalo decentralizirati financiranje i pružanje usluga iz područja socijalne skrbi;
Kratki prikaz osnovne institucionalne uloge i odgovornosti Ministarstva rada i socijalne skrbi, lokalnih samouprava, Centara za socijalnu skrb i ustanova za socijalnu skrb u jednom decentraliziranijem sustavu (uključujući i ulogu različitih razina u financiranju i pružanju usluga, te jamčenju kvalitete), kao i procjenu organizacije i potreba za povećanjem kapaciteta u cilju lokalnog pružanja usluga.
Razvoj mehanizama za upravljanje i nadzor, u cilju prebacivanja odgovornosti za korištenje sredstava i pružanje usluga na lokalnu samoupravu i lokalne čimbenike2; te suradnja s timom za administrativnu reformu/IT/BP u vezi primjene tih mehanizama;
Analiza glavnih dobrih i loših strana u Ministarstvu po pitanju upravljanja i provođenja izvršnih funkcija; procjenu i preporuke o mjeri u kojoj je Ministarstvo spremno suočiti se s promjenama i upravljati njima; procjena i preporuke o najboljem načinu da lokalni, neprofitni i privatni čimbenici u pružanju usluga iz područja socijalne skrbi prihvate izmjene u praksi i proceduri;
Uloga resursa za vrijeme pokusne faze rada tima za administraciju/IT/BP;
Sudjelovanje i vođenje rasprava o decentralizaciji u okviru bilo kakvih radionica, seminara, obuke ili drugih vrsta konzultacija prema potrebi, uključujući i izradu relevantnih materijala, ako to zatraži voditelj timova.
Zadatak bi potrajao 4-5 mjeseci, unutar razdoblja od 20 mjeseci, s početkom u rujnu 2001; od toga bi se 3-4 mjeseca radilo u Hrvatskoj.

U svim zadacima/timovima, konzultanti usko surađuju s Ministarstvom, lokalnim tijelima zaduženima za iste poslove, te ostalim članovima tima. Svrha toga je osigurati da analize i preporuke budu izvodive i temeljene na stvarnom stanju u hrvatskom gospodarstvu, upravi i politici. Konzultant (konzultanti) rade koordinirano s voditeljem timova i podnose mu izvještaje, te prihvaćaju njegove upute o prilagođavanju konačnih pisanih izvještaja u oblik koji je pogodan za uključivanje u završne SRSS dokumente. Od voditelja timova bi također trebali zatražiti upute o tome kako da svoje preporuke na najbolji način uvrste u cjelokupni SRSS dokument koji se sastavlja.

Izvještaji koje treba podnijeti:

• Početni izvještaj, koji treba sastaviti na samom početku zadatka (a najkasnije krajem listopada 2001) i koji izlaže glavne probleme koje treba rješavati, kao i vrijeme za njihovo rješavanje;
• Privremeni izvještaj, koji iznosi ključne preporuke s obzirom na decentralizaciju, posljedice po obuku osoblja koje te preporuke mogu imati, te bilo kakve ključne preporuke za tim za administraciju/IT/BP. Približni rok za sastavljanje izvještaja: kraj veljače 2002;
• Završni Izvještaj, koji se zasniva na Privremenom izvještaju, te koji bi sadržavao naučene lekcije i promjene SRSS-a, koje se predlažu na osnovu raznih pilot-projekata. U najvećoj mogućoj mjeri, izvještaj bi trebao sadržavati preliminarni obračun troškova preporuka i konkretnih prijedloga, da bi se olakšalo formuliranje predloženog Projekta socijalne zaštite;
  Osim toga, u Hrvatskoj bi tijekom trajanja zadatka trebalo održati najmanje dvije radionice za zainteresirane skupine

Kvalifikacije: Konzultant (I) bi trebali imati najmanje 5 godina iskustva u rješavanju problema decentralizacije plana usluga iz područja socijalne skrbi. Poželjno je iskustvo s programima novčane socijalne pomoći i s uslugama iz područja socijalne skrbi (kako s uslugama iz područja socijalne skrbi, tako i s ustanovama za socijalnu skrb). Od konzultanta (ili konzultanata) bi se očekivala odgovarajuća visoka ili druga stručna sprema, iz ekonomije, financija, menadžmenta ili iz drugog odgovarajućeg područja.

U svim zadacima/timovima, od konzultanta (konzultanata) bi se očekivalo da ima iskustva: (I) u davanju preporuka vladama u vezi razvojne politike; (II) s radom u tranzicijskim gospodarstvima; te (III) s timskim radom. Konzultant (I) bi morli posjedovati izvrsne sposobnosti pisanja i prezentiranja, kao i sposobnost uspostavljanja dobrih međuljudskih odnosa i prilagođavanja promjenjivim okolnostima.

3. Ostali timovi: tim za socijalnu pomoć

Konzultant za socijalnu pomoć usko bi surađivao s voditeljem timova, no bio bi više usredotočen na socijalnu pomoć/novčanu potporu, naročito na program socijalne pomoći Centara za socijalnu skrb, program dječjeg doplatka, te moguće na program povlastica za branitelje Domovinskog rata. Glavne dužnosti bile bi:

Zajedno s voditeljem timova, analiza i davanje ključnih preporuka o daljnjoj reformi/poboljšavanju sustava socijalne pomoći u Hrvatskoj. To bi uključivalo preporuke o prirodi sustava socijalne pomoći (npr: u gotovom novcu, u naturi, kombinirano), konkretne elemente modela (npr. kriterij utvrđivanja korisnika, administracija), te interakciju javnog sustava socijalne pomoći i nevladinih inicijativa. Konzultant bi naročito morao proučiti, u koordinaciji s konzultantom za usluge iz područja socijalne skrbi, isplativost korištenja profesionalnih timova (tj. Kvalificiranih socijalnih radnika, pravnika i drugih) za utvrđivanje stjecanja prava na novčanu potporu. Preporuke bi trebalo sastaviti na osnovu postojeće i vjerojatne srednjoročne fiskalne situacije, kao i na osnovu razvoja na polju decentralizacije. Rad bi trebalo koordinirati s timom za usluge iz područja socijalne skrbi i timovima za administrativno jačanje i IT/BP;
Sudjelovanje na skupovima o socijalnoj pomoći i ukupnoj politici u okviru bilo kakvih radionica, seminara, obuke ili druge vrste konzultacija prema potrebi, uključujući i sastavljanje odgovarajućih materijala prema potrebi;
Proučavanje programa dječjeg doplatka i davanje preporuka o povećanju njegovog utjecaja na smanjivanje siromaštva u koordinaciji s reformama/poboljšanjima sustava socijalne pomoći:
Suradnja s konzultantom za zapošljavanje i radnu politiku, po pitanju preporuka o najboljem načinu koordiniranja programa zavoda za zapošljavanje s programima socijalne pomoći, imajući u vidu poticanje radno sposobnih na pronalaženje novog radnog mjesta.
Proučavanje bilo kojeg prijedloga Vlade u vezi reforme povlastica branitelja Domovinskog rata. Tu bi trebalo uzeti u obzir iskustvo sa sličnim programima u susjednim zemljama.
Suradnja s timom za administrativnu reformu/IT/BP u izradi radnih smjernica, procedure i mjera za provođenje preporuka;
Uloga resursa za vrijeme pokusne faze rada tima za administraciju/IT/BP;
Zadatak bi potrajao 4-5 mjeseci, unutar razdoblja od 20 mjeseci, s početkom u rujnu 2001; od toga bi se 3-4 mjeseca radilo u Hrvatskoj. Ostale smjernice kao u poglavlju 2.

Izvještaji koje treba podnijeti:

• Početni izvještaj o socijalnoj pomoći i ostalim gore navedenim programima potpore, koji treba sastaviti na samom početku zadatka (a najkasnije krajem listopada 2001) i koji izlaže glavne probleme koje treba rješavati, kao i vrijeme za njihovo rješavanje;
• Privremeni izvještaj, koji iznosi ključne preporuke s obzirom na reformu socijalne pomoći, te bilo kakve ključne preporuke za tim za administraciju/IT/BP. Približni rok za sastavljanje izvještaja: kraj veljače 2002; · Završni Izvještaj, koji se zasniva na Privremenom izvještaju, te koji bi sadržavao naučene lekcije i promjene SRSS-a, koje se predlažu na osnovu pilot-projekata. U najvećoj mogućoj mjeri, izvještaj bi trebao sadržavati preliminarni obračun troškova preporuka i konkretnih prijedloga, da bi se olakšalo formuliranje predloženog Projekta socijalne zaštite;
• Osim toga, u Hrvatskoj bi tijekom trajanja zadatka trebalo održati najmanje dvije radionice za zainteresirane skupine

Potrebne kvalifikacije: Konzultant bi trebao imati najmanje 5 godina iskustva u radu na modelima sustava socijalne pomoći, uz što veće iskustvo s različitim aspektima sustava socijalne pomoći. Od konzultanta bi se očekivalo odgovarajuće iskustvo u radu u socijalnoj zaštiti i mjerama socijalne politike u Vladi. Ostale kvalifikacije kao u poglavlju 2.

4. Ostali timovi: tim za usluge iz područja socijalne skrbi

Tim za usluge iz područja socijalne skrbi radio bi pod općim nadzorom voditelja timova, a imao bi vodeću stručnu ulogu u analiziranju i sastavljanju preporuka u vezi usluga iz područja socijalne skrbi u Hrvatskoj. Ove posljednje odnose se na one usluge, osim novčane potpore, kojima tradicionalno upravljaju Centri za socijalnu skrb (npr. savjetodavne usluge, usluge u naturi različitim skupinama kao što su starije osobe ili invalidi, posredovanje kod obrazovnog sustava za djecu bez roditelja i invalidnu djecu, usvajanje i skrbništvo, zaštita i drugi obiteljski problemi itd.), kao i ustanove za socijalnu skrb (npr. domovi za invalide i starije osobe, domovi za djecu bez roditelja itd.).

Ovaj zadatak usredotočen je na ispitivanje mogućnosti/strategija za stvaranje odgovarajuće ravnoteže kod funkcija Centara za socijalnu skrb, između tradicionalnih funkcija kao što je zaštita socijalno ugroženih i novije funkcije rada unutar lokalne zajednice i s čimbenicima koji promiču vrijednosti građanskog društva (uključujući nevladine organizacije), u razvoju i pružanju usluga unutar lokalne zajednice, kao i na jamčenju kvalitete/kontrole suradnje između čimbenika unutar privatnog sektora na području socijalne skrbi. Tu bi također trebalo uključiti procjenu mogućnosti za kombinirana rješenja, poput dnevnog i produženog boravka, koja bi mogli pružati novi čimbenici u sustavu, ili bi se mogla uvesti kao nova funkcija već postojećih ustanova. Zadatak bi se stoga trebao usredotočiti na postojeću i vjerojatnu buduću ulogu nevladinih organizacija i privatnog sektora u pružanju usluga iz područja socijalne skrbi, kao i na interakciju između zajednica, skupina unutar zajednice i sustava socijalne skrbi. Bit će važno koordinirati razvoj politike sa strategijom i sredstvima koja je na raspolaganje stavio Vladin ured za suradnju s nevladinim organizacijama. Također bi trebalo ispitati kako od postojećih ustanova stvoriti nositelje promjene u sustavu, umjesto otpora prema novim modelima skrbi. Pozornost bi također trebalo obratiti i na napetosti između funkcija skrbi i funkcija nadzora u Centrima za socijalnu skrb, kada je u pitanju pravni aspekt maloljetničke delinkvencije.

Konkretni elementi zadatka bili bi slijedeći:

Konsolidiranje svih relevantnih podataka o mreži Centara za socijalnu skrb i ustanova za socijalnu skrb u Hrvatskoj (uključujući i podatke o stručnoj spremi osoblja), kao i programa kojima rukovode i kojima su prije rukovodili (uz raspoložive podatke o izdacima).
Kratki prikaz osnovne uloge i odgovornosti Centara za socijalnu skrb i ustanova za socijalnu skrb u sadašnjem trenutku, te u kakvom su odnosu prema drugim čimbenicima u sektoru usluga iz područja socijalne skrbi, kako između raznih tijela javnog sektora, tako i između javnog i trećeg/privatnog sketora;
Procjena postojećeg kapaciteta u Centrima za socijalnu skrb i ustanovama za socijalnu skrb, te raspon usluga koje njihovo osoblje može pružiti na odgovarajući način. Tu bi trebalo biti uključeno preispitivanje uloge i funkcija socijalnih radnika, jer one uključuju i obvezne i dobrovoljne funkcije, te bi trebalo postići ravnotežu između upravljanja novčanim potporama, socijalnom skrbi i kontrolnim funkcijama.
Analiza i preporuke u vezi vjerojatne buduće uloge Centara za socijalnu skrb i ustanova za socijalnu skrb, kako u smislu njihovog mjesta u cjelokupnoj mreži pružanja usluga iz područja socijalne skrbi od strane javnih, nevladinih i privatnih tijela, tako i u svjetlu postojećih i budućih raspoloživih sredstava. Ovaj tim bi naročito trebao ispitati isplativost: (I) korištenja profesionalnih timova (tj. kvalificiranih socijalnih radnika, pravnika i drugih) za utvrđivanje prava na novčanu potporu, imajući u vidu druge zahtjeve koji se postavljaju osoblju (u suradnji s timom za socijalnu pomoć), te (II) institucionalne skrbi za djecu i starije osobe, te dati preporuke o mogućnostima uštede, uključujući i mogućnosti skrbi unutar lokalne zajednice. Općenite preporuke trebale bi uzeti u obzir slijedeće potrebe: (I) sastavljanje manje ambicioznog popisa dužnosti i odgovornosti osoblja, (II) postizanje ravnoteže između novčane potpore, socijalnih usluga unutar lokalne zajednice i smještaja u domovima, te (III) postizanje ravnoteže između preventivnih i reaktivnih usluga. Također bi trebale biti u koordinaciji s timom za socijalnu pomoć;
S obzirom na preporuke, procjena potreba za povećanjem kapaciteta u mreži Centara za socijalnu skrb i ustanova za socijalnu skrb, s njima povezanih javnih ustanova (uključujući akademske odjele i profesionalne udrugepreventivnih i reaktivnih usluga. Također bi trebale biti u koordinaciji s timom za socijalnu pomoć;
S obzirom na preporuke, procjena potreba za povećanjem kapaciteta u mreži Centara za socijalnu skrb i ustanova za socijalnu skrb, s njima povezanih javnih ustanova (uključujući akademske odjele i profesionalne udruge koje imaju veze sa socijalnom politikom/socijalnim radom), te skupina za promicanje građanskog društva, tako da bi se omogućila veća uloga nevladinih organizacija/promotora građanskog društva/skupina iz privatnog sektora u pružanju usluga iz područja socijalne skrbi. Što se tiče socijalnog rada, ispitivanje bi se trebalo usredotočiti na opseg i sadržaj postojećih planova obuke osoblja na radnom mjestu, te na sadržaj, značaj i trajanje obuke na području socijalnog rada na zagrebačkom sveučilištu.
Suradnja s timom za administrativnu reformu/IT/BP u izradi radnih smjernica, procedure i mjera za provođenje preporuka;
Uloga resursa za vrijeme pokusne faze rada tima za administraciju/IT/BP;
Sudjelovanje i vođenje skupova o decentralizaciji u okviru bilo kakvih radionica, seminara, obuke ili drugih vrsta konzultacija prema potrebi, uključujući i izradu relevantnih materijala, ako to zatraži voditelj timova.
Zadatak bi potrajao 4-5 mjeseci, unutar razdoblja od 20 mjeseci, s početkom u rujnu 2001; od toga bi se 3-4 mjeseca radilo u Hrvatskoj. Ostale smjernice kao u poglavlju 2.

Izvještaji koje treba podnijeti:

• Početni izvještaj, koji treba sastaviti na samom početku zadatka (a najkasnije krajem listopada 2001) i koji izlaže glavne probleme koje treba rješavati, kao i vrijeme za njihovo rješavanje;
• Privremeni izvještaj, koji iznosi ključne preporuke s obzirom na rad sa zajednicama, čimbenicima koji promiču građansko društvo i privatnim sektorom, utjecaj koji će na obuku osoblja imati te preporuke (kako obuku na radnom mjestu, tako i obuku prije stupanja na radno mjesto), te bilo kakve ključne preporuke za tim za administraciju/IT/BP. Približni rok za sastavljanje izvještaja: kraj veljače 2002;
• Završni Izvještaj, koji se zasniva na Privremenom izvještaju, te koji bi sadržavao naučene lekcije i promjene SRSS-a, koje se predlažu na osnovu pilot-projekata. U najvećoj mogućoj mjeri, izvještaj bi trebao sadržavati preliminarni obračun troškova preporuka i konkretnih prijedloga, da bi se olakšalo formuliranje predloženog Projekta socijalne zaštite;
  Osim toga, u Hrvatskoj bi tijekom trajanja zadatka trebalo održati najmanje dvije radionice za zainteresirane skupine

Potrebne kvalifikacije: Konzultant (konzultatnti) bi trebao (trebali) imati najmanje 5 godina iskustva u radu na modelima plana pružanja usluga iz područja socijalne skrbi za siromašne i druge socijalno ugrožene skupine koje uključuju rad sa zajednicama i čimbenicima građanskog društva. Poželjno bi bilo iskustvo u obuci osoblja u sektoru socijalne skrbi. Od konzultanata bi se očekivala visoka ili druga stručna sprema na području socijalne politike, socijalnog rada, ekonomije, ili iz drugog odgovarajućeg područja. Ostale kvalifikacije kao u poglavlju 2.

5. Ostalo: tim za politiku zapošljavanja i radnu politiku

Tim za politku zapošljavanja i radnu politiku radio bi pod općim nadzorom voditelja timova, a imao bi vodeću ulogu u analiziranju i davanju preporuka o razvojnoj politici u poticanju radno sposobnih korisnika socijalne pomoći/socijalne skrbi da potraže nova radna mjesta.

Ovaj bi se zadatak usredotočio na ispitivanje načina na koje se bi se programi i usluge Zavoda za zapošljavanje mogli iskoristiti za pomoć korisnicima sustava socijalne skrbi. To će zahtijevati razradu mogućnosti na razini politike za različite skupine korisnika, s obzirom na njihove naročite demografske značajke (npr. mladež, žene, manjine) i obrazovanje (npr. niska stručna sprema), a na programskoj razini veću radnu integraciju Zavoda za zapošljavanje i sustava socijalne skrbi. Usredotočiti bi se trebalo na strategije i mogućnosti koje su se pokazale ekonomičnima u kontekstu tranzicijskih gospodarstava.

Konkretnije, ovaj bi tim morao poduzeti slijedeće:

Ispitati značajke tržišta rada s obzirom na postojeće korisnike sustava socijalne skrbi, te (u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje) procijeniti postojeću politiku u cilju pomaganja dotičnima da pronađu novo zaposlenje.
(U suradnji s Centrima za socijalnu skrb i timom za socijalnu pomoć) ispitati stupanj strateške, sistemske i operativne integriranosti sustava socijalne skrbi i Zavoda za zapošljavanje.
Razraditi mogućnosti politike za pružanje pomoći pri pronalaženju novih radnih mjesta specifičnim skupinama nezaposlenih, na osnovu najbolje prakse iz ostalih dijelova regije.
(U suradnji sa Zavodom za zapošljavanje) dati preporuke o tome kako na najbolji način provesti u djelo politiku u svjetlu (i) troškova, (ii) postojećih i planiranih programa i usluga Zavoda za zapošljavanje. To bi trebalo uključivati procjenu potrebe za obukom osoblja radi provođenja preporuke. Utvrditi bilo koje značajne nedostatke ili propuste u Zavodu za zapošljavanje koji ne odgovaraju specifičnim potrebama socijalne skrbi.
Suradnja s timom za administrativnu reformu/IT/BP u izradi radnih smjernica, procedure i mjera za provođenje preporuka;
Uloga resursa za vrijeme pokusne faze rada tima za administraciju/IT/BP;
Sudjelovanje i vođenje skupova o decentralizaciji u okviru bilo kakvih radionica, seminara, obuke ili drugih vrsta konzultacija prema potrebi, uključujući i izradu relevantnih materijala, ako to zatraži voditelj timova.
Zadatak bi potrajao 4-5 mjeseci, unutar razdoblja od 20 mjeseci, s početkom u rujnu 2001; od toga bi se 3-4 mjeseca radilo u Hrvatskoj. Konzultant(i) bi usko surađivali s Ministarstvom rada i socijalne skrbi (a unutar Ministarstva naročito sa Zavodom za zapošljavanje), lokalnim tijelima koja su zadužena za iste poslove, te ostalim članovima tima, da bi se osiguralo da su analize i preporuke izvodive i zasnovane na stvarnom stanju gospodarstva, uprave i politike u Hrvatskoj. Ostale smjernice kao u poglavlju 2.

Izvještaji koje treba podnijeti:

• Početni izvještaj, koji treba sastaviti na samom početku zadatka (a najkasnije krajem listopada 2001) i koji izlaže glavne probleme koje treba rješavati, kao i vrijeme za njihovo rješavanje;
• Privremeni izvještaj, koji iznosi ključne preporuke s obzirom na pomaganje korisnicima socijalne pomoći pri pronalaženju novih radnih mjesta, utjecaj koji će na obuku osoblja imati te preporuke, te bilo kakve ključne preporuke za tim za administraciju/IT/BP. Približni rok za sastavljanje izvještaja: kraj veljače 2002;
• Završni Izvještaj, koji se zasniva na Privremenom izvještaju, te koji bi sadržavao naučene lekcije i promjene SRSS-a, koje se predlažu na osnovu pilot-projekata. U najvećoj mogućoj mjeri, izvještaj bi trebao sadržavati preliminarni obračun troškova preporuka i konkretnih prijedloga, da bi se olakšalo formuliranje predloženog Projekta socijalne zaštite;
• Osim toga, u Hrvatskoj bi tijekom trajanja zadatka trebalo održati najmanje dvije radionice za zainteresirane skupine

Kvalifikacije: Konzultant (I) bi trebali imati najmanje 5 godina iskustva u pomaganju korisnicima socijalne pomoći u pronalaženju novih radnih mjesta, po mogućnosti stečenog radom u socijalnoj zaštiti i socijalnoj politici u državnoj upravi. Poželjno iskustvo s obukom osoblja na području socijalne skrbi. Ostale kvalifikacije kao u poglavlju 2.

6. Ostalo: tim za administrativno jačanje/IT/BP

Tim za administrativno jačanje(IT/BP radio bi pod općim nadzorom voditelja timova, a imao bi vodeću stručnu ulogu u analiziranju potreba za administrativnim jačanjem/informacijskom tehnologijom/bazama podataka (IT/BP), vezanih uz reformu socijalne skrbi.

Ovaj zadatak trebao bi se u širem smislu usredotočiti na ispitivanje posljedica decentralizacije i cjelokupne strategije reforme socijalne skrbi (koju je razvilo Ministarstvo tijekom prve faze konzultacija) na administraciju i razvoj IT/BP. Očekuje se da određeni broj procedura i sustava razvijenih u drugoj fazi rada bude pokusno primjenjen u 4 regije u Hrvatskoj, koje će odabrati Ministarstvo, imajući u vidu raznovrsne okolnosti pod kojima će se SRSS primijeniti, te da će ti pilot-projekti dati dragocjene povratne informacije koje će se iskoristiti za dovršenje SRSS-a. Ovaj zadatak zahtijevao bi procjenu postojećih komunikacijskih mreža, te mogućnosti za spajanje na njih.

Konkretni elementi zadatka bili bi slijedeći:

Preispitati postojeća institucionalna rješenja, administrativne smjernice, procedure i praksu u pružanju novčane potpore, usluga iz područja socijalne skrbi i skrbi u ustanovama. (U suradnji s timom za socijalnu pomoć i timom za usluge iz područja socijalne skrbi) preispitati mehanizme utvrđivanja korisnika, uključujući nvočanu potporu, ali i šire;
(U suradnji s timom za decentralizaciju, timom za socijalnu pomoć i timom za pružanje usluga iz područja socijalne skrbi) izraditi poboljšane smjernice, procedure i praksu koja odgovara novoj ulozi i odgovornosti na različitim razinama, te koja povećava kvalitetu i učinkovitost pružanja usluga (uključujući utvrđivanje korisnika novčane potpore);
Izrada operativnih smjernica radi povećanja kapaciteta za kontrolu i ocjenjivanje pružanja usluga iz područja socijalne skrbi na lokalnoj razini;
Izrada operativnih priručnika za rad osoblja koje radi u socijalnoj skrbi;
Procjena potreba za IT/BP i potreba za obukom, koje bi išle uz razvoj novih smjernica i procedura zasnovanih na ocjenjivanju postojećih kapaciteta u Centrima za socijalnu skrb i ustanovama za socijalnu skrb. Tu bi trebalo uključiti ne samo razvojne potrebe ljudskih resursa, već isto tako i opću procjenu potreba infrastrukture i IT/BP, kao i drugih potreba u mreži Centara za socijalnu skrb. Trebalo bi usko surađivati sa Zavodom za zapošljavanje, u cilju istraživanja ekonomičnih mogućnosti spajanja Centara za socijalnu skrb na postojeće komunikacijske mreže.
Sudjelovanje i vođenje skupova o decentralizaciji u okviru bilo kakvih radionica, seminara, obuke ili drugih vrsta konzultacija prema potrebi, uključujući i izradu relevantnih materijala, ako to zatraži voditelj timova.
Zadatak bi potrajao 4-5 mjeseci, unutar razdoblja od 15 mjeseci, s početkom u veljači 2002; od toga bi se 3-4 mjeseca radilo u Hrvatskoj. Konzultant(i) bi usko surađivali s Ministarstvom rada i socijalne skrbi (a unutar Ministarstva sa naročito sa Zavodom za zapošljavanje), lokalnim tijelima koja su zadužena za iste poslove, te ostalim članovima tima, da bi se osiguralo da su analize i preporuke izvodive i zasnovane na stvarnom stanju gospodarstva, uprave i politike u Hrvatskoj. Ostale smjernice kao u poglavlju 2.

Izvještaji koje treba podnijeti:

• Početni izvještaj, koji treba sastaviti na samom početku zadatka (a najkasnije krajem ožujka 2002) i koji izlaže glavne probleme koje treba rješavati, kao i vrijeme za njihovo rješavanje;
  Privremeni izvještaj, koji iznosi ključne preporuke s obzirom na probleme vezane uz administrativno jačanje i IT/BP, te utvrđivanje ključnih procedura i sustava koji će se pokusno primijeniti. Trebalo bi priložiti i nacrte smjernica i radne priručnike. Približni rok za sastavljanje izvještaja: kraj ožujka 2002;
• Završni Izvještaj, koji se zasniva na Privremenom izvještaju, te koji bi sadržavao naučene lekcije i promjene SRSS-a, koje se predlažu na osnovu pilot-projekata. Trebalo bi priložiti dovršene radne smjernice i priručnike. U najvećoj mogućoj mjeri, izvještaj bi trebao sadržavati preliminarni obračun troškova preporuka i konkretnih prijedloga, da bi se olakšalo formuliranje predloženog Projekta socijalne zaštite;
• Osim toga, u Hrvatskoj bi tijekom trajanja zadatka trebalo održati najmanje dvije radionice za zainteresirane skupine

Kvalifikacije: Konzultant(i) bi trebali imati najmanje 5 godina iskustva u rješavanju problema administrativne reforme i razvoja IT/BP. Poželjno je, iako se ne zahtijeva, iskustvo u programima gotovinske socijalne pomoći i uslugama iz područja socijalne skrbi. Ostale kvalifikacije kao u poglavlju 2.

7. Ostali timovi: tim za lokalne resurse

Tim za lokalne resurse radio bi pod općim nadzorom voditelja timova i prvenstveno bi imao zadatak služiti kao veza, pomoć i podrška ostalim timovima za vrijeme čitavog trajanja projekta.

Članovi tima bi naročito trebali:

Davati opće smjernice o sustavu socijalne skrbi i širem sustavu socijalne zaštite u Hrvatskoj, uključujući zakone, ustanove, sustave, postupke i procedure, uključujući kraće usmene ili pismene prezentacije o različitim aspektima sustava socijalne skrbi.
Pomagati u prikupljanju, uspoređivanju i prevođenju svih lokalnih materijala koji mogu biti od značaja za dovršenje drugih zadataka.
Pomagati pri dogovaranju sastanaka, organiziranju odlazaka na teren i drugih aktivnosti koje mogu biti potrebne za dovršenje zadataka.
Sudjelovati na radionicama zainteresiranih skupina, seminarima, obuci ili raznim konzultacijama. · Pomagati u pripremi privremenih i završnih izvještaja ostalih timova i voditelja timova.
Zadatak bi potrajao 8-10 mjeseci, unutar razdoblja od 15 mjeseci, s početkom u rujnu 2001, čitavo vrijeme u Hrvatskoj. Konzultant(i) bi usko surađivali s drugim timovima, Ministarstvom rada i socijalne skrbi i lokalnim tijelima zaduženima za slične poslove. Konzultant(i) bi trebali raditi u koordinaciji s voditeljem timova i podnositi mu izvještaje.

Kvalifikacije: Konzultanti bi morali imati najmanje 3 godine iskustva u radu na problemima socijalne skrbi ili zaštite u Hrvatskoj. Vrlo poželjno bilo bi konkretno iskustvo s programima gotovinske socijalne pomoći i uslugama iz područja socijalne skrbi. Potrebno je poznavanje jednog ili više jezika kojima govore voditelj tima i glavni članovi ostalih timova, isto kao i sposobnosti uspostavljanja dobrih međuljudskih odnosa, te sposobnost prilagođavanja promjenjivim okolnostima. Također su poželjne dobre sposobnosti pisanja i prezentiranja.

8. Institucionalne veze za sve zadatke:

Voditelj timova i konzultantski timovi usko će surađivati s Ministarstvom. Međutim, imajući u vidu šire implikacije reformi koje su u pripremi, predloženo je da voditelj timova i konzultanti imaju pristup Koordinacijskom odboru, koji će predstavljati glavno tijelo za aktivnosti koje su financirane iz dotacije. U Koordinacijskom odboru bit će glavni donositelji odluka iz Ministarstava i tijela na koje SRSS ima utjecaja, konkretno - Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo financija, Zavod za zapošljavanje, Zavod za statistiku, Vladin ured za suradnju s nevladinim udrugama, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, te glavni predstavnici iz mjesta gdje se odvijaju pilot-projekti (npr. ravnatelji Centara za socijalnu skrb i lokalnih ureda Zavoda za zapošljavanje). Predlaže se da ovaj Koordinacijski odbor izabere "izvršnu" skupinu ili predsjedavajućeg, koji bi bio zadužen za davanje smjernica timovima konzultanata na dnevnoj osnovi, kao i za koordiniranje bitnih pitanja i događaja sa širim Koordinacijskim odborom. Glavna kontakt osoba unutar Svjetske banke bila bi gđa. Mamta Murthi, a unutar DFID-a gospodin Laurie Joshua.

Predlaže se da se voditelj timova i timovi konzultanata pokušaju približno svaka 3-4 mjeseca sastati s Koordinacijskim odborom, DFID-om i Svjetskom bankom, radi koordinacije i rješavanja novonastale politike, te institucionalnih ili drugih pitanja. Takvi bi sastanci bili naročito korisni za rasprave o razilaženjima po pitanju analiza i/ili preporuka. Predlaže se da prvi takav sastanak bude održan u Zagrebu početkom rujna, s ciljem planiranja.

Kako će rad konzultantskih timova podrazumijevati i intenzivnu suradnju s Ministarstvom rada i socijalne skrbi, bilo bi dobro kada bi timovi dobili prostor u uredima Ministarstva (ovisno o raspoloživosti prostora - to tek treba dogovoriti s Ministarstvom).

Eng.: TORs for the Social Assistance Project Assignments

--------------------------------------------------------------------------------------------------------
1Studija o gospodarskom blagostanju i socijalnoj ugroženosti (Economic Welfare and Vulnerability Study), koju je izradila Svjetska banka, utvrdila je da oko polovine sredstava utrošenih na program u 1998. otišlo na donju petinu populacije.

2Ovdje bi trebalo uključiti minimalne opće propise za funkcije inspekcije i jamčenja kvalitete koje bi se razvile (uz obraćanje naročite pozornosti na financijsko poštenje i sprečavanje prijevara u vezi novčanih potpora); minimalne profesionalne standarde u pružanju usluga; mehanizam za rješavanje sporova, radi posredovanja između pružatelja usluga i korisnika usluga, kao i između općinskih kupaca i pružatelja usluga; isto tako, opis poticajnih mjera i kazni po pitanju organizacijskog, odnosno profesionalnog postupanja.