Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o soc. skrbi

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Zagreb, ožujak 2001.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje predloženog Zakona sadržana je u Ustavu Republike Hrvatske i to u članku 2. stavku 4., a u svezi s člancima 57., 62. i 138. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske.

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. OCJENA STANJA

Uvod
Sustav socijalne skrbi propisan je Zakonom o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 73/97 - u daljnjem tekstu: Zakon) kojim je uređen način obavljanja i financiranja djelatnosti socijalne skrbi, korisnici, prava korisnika socijalne skrbi, postupak za ostvarivanje tih prava, te druga pitanja značajna za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi.
Za sustav socijalne skrbi od osobitog je značaja načelno ustavno određenje da je Republika Hrvatska "socijalna država" (članak 1. stavak 1.) da je "socijalna pravda" jedna od najviših "vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske" (članak 3.), a veliko značenje imaju i odredbe o gospodarskim i socijalnim pravima te o ustroju lokalne i područne (regionalne) samouprave i uprave.
Navedenim je ustavnim odredbama data osnova za ostvarivanje pravnih i stvarnih mogućnosti za osiguranje socijalne sigurnosti svakom zaposlenom i članovima njegove obitelji (članak 55.), te za osiguravanje pomoći za podmirenje osnovnih životnih potreba "slabim, nemoćnim i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad nezbrinutim građanima Republike…" (članak 57.).
Zakonom je uređen sustav socijalne skrbi na način da su građanima osigurana prava koja su zasnovana na socijalnoj pravdi i materijalnim mogućnostima Republike Hrvatske, a nisu osigurana na drugim područjima socijalne sigurnosti.
Također je Zakonom utvrđeno da ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi ustrojava, usklađuje i nadzire djalatnost socijalne skrbi.
Za potrebe djelatnosti socijalne skrbi trenutačno djeluje 190 ustanova socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska, od toga 78 centara za socijalnu skrb s 27 podružnica i, u Gradu Zagrebu, 11 ureda centra za socijalnu skrb, te 112 domova socijalne skrbi.

Centar za socijalnu skrb
Centar za socijalnu skrb je javna ustanova koja na temelju javnih ovlasti rješava u prvom stupnju o pravima iz socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite te obavlja druge stručne poslove iz svog djelokruga rada utvrđenog važećim zakonima i podzakonskim propisima.Vodeći računa da javne ustanove moraju biti dostupne građanima, država je ustrojila centre za socijalnu skrb po načelu teritorijalnosti. Sukladno narečenom centri za socijalnu skrb osnovani su za područje jedne ili više općina ili gradova na području iste županije, odnosno Grada Zagreba. Obzirom na značaj poslova koje centri za socijalnu skrb obavljaju temeljem datih im javnih ovlasti, država ima interes da ih samo ona osniva.
Zakon ne predviđa ustrojavanje upravnog vijeća kao tijela koje upravlja centrom za socijalnu skrb već je ravnatelj osoba koja njime upravlja i vodi ga. Međutim, praksa je pokazala da na taj način ravnatelj sam rukovodi i upravlja ustanovom, a za svoj rad i poslovanje ustanove odgovara samo ministru koji ga i imenuje.

Dom za starije i nemoćne osobe
Prema popisu stanovništva od 1991. godine Republika Hrvatska ima 13,1% stanovništva starijeg od 65 godina. Prema kriterijima Ujedinjenih naroda svrstana je u zemlje s vrlo starim stanovništvom. S obzirom na uvjete koji utječu na starenje populacije očekuje se da će 2050. godine Republika Hrvatska imati 26,2% osoba starijih od 65 godina.
Navedeni pokazatelji ukazuju na činjenicu da država mora imati promišljenu politiku glede skrbi za starije osobe.
U Republici Hrvatskoj djeluje 48 domova za starije i nemoćne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska i u kojima je smješteno 10.371 osoba, a na smještaj čeka oko 10.000 osoba. S obzirom na veliki broj zaprimljenih zamolbi kao i činjenice da od primitka zahtjeva u domu do realizacije smještaja protekne i po nekoliko godina, razvidno je da u Repubici Hrvatskoj nedostaju smještajni kapaciteti za starije i nemoćne osobe. Budući da smještaj starijih osoba u ustanovama nije najprimjereniji oblik skrbi za starije osobe, potiču se i razvijaju oblici izvaninstitucionalnog zbrinjavanja, te je na začetku izrada modela deinstitucionalizacije.
Uz sva stručna promišljanja koja idu u pravcu zbrinjavanja starijih osoba u njihovim kućama, nesporna je činjenica da su ipak smještajni kapaciteti za starije i nemoćne osobe potrebni, a posebice smještajni kapaciteti za teže pokretne i nepokretne osobe.
Upravo iz tog razloga, kao i neravnomjerne raspoređenosti domova za starije i nemoćne osobe u Republici Hrvatskoj, veliki broj jedinica lokalne samouprave obraća se zahtjevom za izgradnjom smještajnih kapaciteta na svom području na teret sredstava državnog proračuna. Zbog ograničenih sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za tu namjenu, Republika Hrvatska nije u mogućnosti udovoljiti mnogim zahtjevima jedinica lokalne samouprave što izaziva njihovo nezadovoljstvo.

Dom za psihički bolesne odrasle osobe
Zakonom je uređeno da se skrb izvan vlastite obitelji osigurava psihički bolesnoj odrasloj osobi, kojoj nije potreban smještaj u bolnici, a skrb joj se ne može pružiti u vlastitoj obitelji.
Psihički bolesnoj odrasloj osobi osigurava se skrb izvan vlastite obitelji u domu za psihički bolesne odrasle osobe, a u Republici Hrvatskoj djeluje 15 domova koje zbrinjavaju navedenu kategoriju korisnika u kojima je smješteno 3.175 osoba. Na smještaj u ovu vrstu doma čeka oko 2.500 osoba, a navedeni podatak ukazuje na činjenicu da su smještajni kapaciteti nedostatni. Prilikom planiranja izgradnje ove vrste doma poseban problem 3 predstavlja lokalna sredina koja pruža otpor za izgradnjom na svom području iz razloga što postoje predrasude glede navedene kategorije osoba. S obzirom na neravnomjernu raspoređenost domova za psihički bolesne odrasle osobe na području Republike Hrvatske, nedostatne smještajne kapacitete te odbijanje izgradnje ove vrste doma od strane lokalnih zajednica, smatra se opravdanim da skrb za ove osobe ostane i nadalje na razini Republike Hrvatske.

Dom za tjelesno ili mentalno oštećene osobe
Prema ustavnom opredjeljenju Republika Hrvatska posvećuje posebnu skrb "zaštiti invalidnih osoba i njihovom uključivanju u društveni život" (članak 57. Stavak 2. Ustava). Zakonskim rješenjem ovim osobama osigurano je zadovoljenje osnovnih životnih potreba kroz ostvarivanje pomoći (pomoć za uzdržavanje, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu i drugo), skrb izvan vlastite obitelji ( smještaj u dom socijalne skrbi ili u udomiteljsku obitelj), a uspostavljeni su i novi oblici zbrinjavanja tjelesno ili mentalno oštećenih osoba - samostalno življenje - kroz formiranje stambenih zajednica što je sa stručnog stajališta prihvatljiviji i humaniji način zbrinjavanja ovih osoba.
U Republici Hrvatskoj djeluju 24 doma socijalne skrbi za zbrinjavanje osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem čiji je osnivač Republike Hrvatske u kojima je smješteno 3400 tjelesno ili mentalno oštećenih osoba. Prema podacima ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi na smještaj čeka 575 osoba iz čega proizlazi da postojeći kapaciteti domova ne mogu zadovoljiti potrebe osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
Postojeća mreža domova koji pružaju usluge tjelesno ili mentalno oštećenim osobama nije ustrojena prema potrebama lokalne samouprave, a njihovi kapaciteti su nezadovoljavajući u odnosu na potrebe smještaja. Obzirom na ustavno opredjeljenje o posebnoj skrbi koju država posvećuje zaštiti toj kategoriji osoba, uputno je da skrb o toj kategoriji korisnika ostane na razini Republike Hrvatske.

Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi
Prema Ustavu Republike Hrvatske zaštita djece je od posebnog društvenog interesa, te je Republika Hrvatska za skrb o djeci i njihov pravilan razvoj naročito zainteresirana. Najbolji interes svakog djeteta je odrastanje i odgoj u obitelji, no postoji određen broj djece koja se zbog raznih nepovoljnih okolnosti moraju izdvojiti iz obitelji. Činjenica da su ova djeca tijekom najranijeg razvoja i odrastanja bila izložena nizu stresnih i traumatskih događaja, kao i sama činjenica izdvajanja iz obitelji, čini ovu skupinu djece izuzetno ranjivom i predstavlja rizičan faktor za njihov daljnji pravilan psihofizički razvoj. Stoga je izuzetno važno ovoj skupini djece posvetiti dodatnu pažnju.
U Republici Hrvatskoj trenutačno djeluje 14 domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska.
Za djecu kojoj se osigurava skrb u domovima za djecu propisani su standardi u pogledu prostora, opreme, vrste i broja djelatnika navedenih domova. U slučaju decentralizacije domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi postoji velika opasnost da bi došlo do značajnih razlika u standardu života ove djece, zbog različitih materijalnih mogućnosti jedinica lokalne samouprave kao i zbog različitih prioriteta u financiranju potreba koje se zadovoljavaju na lokalnoj razini.
Zbog nedostatka odgovarajuće mreže domova za djecu bez roditeljske skrbi i činjenice da za sada ne postoji jamstvo solidarnosti među regijama smatramo opravdanim da, obzirom na ustavno opredjeljenje o posebnoj skrbi države za djecu i mladež, i ta skrb ostane na državnoj razini.

Dom za djecu i odrasle osobe - žrtve obiteljskog nasilja
Jedan od najtežih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja građana, odnosno kaznenih djela, svakako je nasilje u obitelji. Praćenje trenda ove pojave ukazuje na povećanje broja prijavljenih slučaja zlostavljanih žena i /ili djece i /ili drugih članova obitelji. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova u 1999. godini zaprimljeno je 8.391 zahtjev za intervencijom u obitelji radi pružanja pomoći i zaštite člana obitelji od nekog oblika, vrste i počinitelja obiteljskog nasilja.
U dosadašnjoj praksi pokazala se potreba za skloništima za žrtve obiteljskog nasilja. Iako je zauzeto stajalište da se iz obitelji izdvaja zlostavljač, a ne žrtva, u određenom broju situacija žrtvama obiteljskog nasilja neophodno je osigurati odgovarajući smještaj. Nužno je da se u takvim situacijama dijete ne odvaja od roditelja koji nije zlostavljač i koji ga sam pokušava zaštititi. Stoga je zakonom potrebno urediti ustrojavanje takve vrste ustanove.

Dom za djecu i mladež s poremećajima u ponašanju
Trenutačno u Republici Hrvatskoj djeluje 11 domova za djecu i mladež s poremećajima u ponašanju kojima je osnivač Republika Hrvatska.
Odnos jedinica lokalne samouprave prema ovim domovima uglavnom je negativan. Rijetko koja jedinica lokalne samouprave na svom području želi ovakvu vrstu doma s obzirom na nepoznavanje stručnih standarda u resocijalizaciji malodobnih delinkvenata, a posebice zbog straha od negativnog utjecaja na mlade osobe iz mjesta u kojem se dom nalazi.
Pored navedenog, sam proces resocijalizacija korisnika nosi brojne teškoće u lokalnim zajednicama zbog značajno povećanog kriminaliteta u domicilnom mjestu kojem doprinose i korisnici ovih domova.
Decentralizacija ovih domova dovela bi do ozbiljnih teškoća i nemogućnosti funkcioniranja u stručnom, materijalnom i kadrovskom smislu. Obzirom na navedeno mišljenja smo da domovima za djecu i mladež s poremećajima u ponašanju osnivač i nadalje bude Republika Hrvatska koja će utvrđivati i potrebu za osnivanjem na određenom području.

Uloga jedinica lokalne samouprave u sustavu socijalne skrbi
Zakonsko rješenje daje mogućnost jedinicama lokalne samouprave da sudjeluju u obavljanju socijalne skrbi na svom području. Zakonom je propisano da sredstva za obavljanje djelatnosti i ostvarivanje prava utvrđena tim Zakonom osigurava Republika Hrvatska, ali i općina, grad i Grad Zagreb i to u visini od najmanje 5% svojih prihoda s kojima prvenstveno osiguravaju pomoć za podmirenje troškova stanovanja.
Sadašnji pokazatelji ukazuju na nenamjensko trošenje sredstava koje izdvajaju općine, gradovi i Grad Zagreb budući se ta sredstva koriste za zadovoljenje drugih potreba koje prema Zakonu ne pripadaju pravima iz sustava socijalne skrbi. Primjerice, proračunska sredstva jedinica lokalne samouprave kojima bi se trebala prvenstveno osigurati pomoć za troškove stanovanja i druga prava iz socijalne skrbi usmjeruju se na izgradnju socijalnih stanova, subvencioniranje troškova prijevoza učenika i studenata, subvencioniranje troškova prehrane u osnovnim školama i subvencioniranje troškova smještaja djece u predškolskim ustanovama. Navedena sredstva usmjeravaju se i na stipendiranje učenika i studenata, zbrinjavanje prognanika, izbjeglica i povratnika, za isplatu pomoći u slučaju elementarnih nepogoda i drugo.
Obzirom na neujednačenost gospodarskih i socijalnih prilika u pojedinim općinama i gradovima upitna je i sadašnja odredba glede izdvajanja propisane visine proračunskih sredstava za podmirenje troškova stanovanja.
Jedinica lokalne samouprave obavezna je poticati dobrosusjedsku pomoć, dobrovoljni rad i druge oblike dobročinstva. Jedinici lokalne samouprave dana je mogućnost da osim pomoći za podmirenje troškova stanovanja mogu osigurati sredstva za ostvarivanje prava utvrđenih Zakonom u većem opsegu te pružati i druge vrste pomoći za koje same propisuju uvjete i način njihova ostvarivanja.
Jedinica lokalne samouprave može osnovati dom socijalne skrbi pod uvjetima propisanim navednim Zakonom. Također mogu osnovati centar za pomoć i njegu i imenovati ravnatelja tog centra na temelju javnog natječaja. Jedinica lokalne samouprave putem svojih upravnih tijela provodi postupak u prvom stupnju o pravima iz socijalne skrbi koja su joj dana u nadležnost (pravo na pomoć za troškove stanovanja, utvrđuje veći opseg prava propisanih Zakonom, te provodi postupak za ostvarivanje prava koja je sama propisala). Iz navedenog vidljivo je da je uređenje sadašnjeg sustava socijalne skrbi bilo usmjereno na jedinicu lokalne samouprave propisivanjem zadaća u njenoj nadležnosti.

Ovlaštenja za imenovanje ravnatelja ustanova socijalne skrbi
Prema Zakonu ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi na temelju javnog natječaja imenuje ravnatelja centra za socijalnu skrb, a za imenovanje ravnatelja doma socijalne skrbi daje prethodnu suglasnost upravnom vijeću. Međutim, upitan je sadašnji način imenovanja ravnatelja prema kojem i za ravnatelja doma kojemu je osnivač općina, grad ili Grad Zagreb prethodnu suglasnost daje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.
Stoga bi trebalo imenovanje ravnatelja doma socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne samouprave prepustiti upravnom vijeću uz prethodnu suglasnost njihova osnivača, a imenovanje ravnatelja centra za socijalnu skrb upravnom vijeću uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave niže razine, županijskom uredu nadležnom za socijalnu skrb.

Postupak osnivanja ustanova socijalne skrbi
Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi utvrđuje potrebu za osnivanjem doma socijalne skrbi za određeno područje.
Navedeno rješenje nije usklađeno s ustavnom promjenama prema kojima jedinice područne ( regionalne ) samouprave planiraju i razvijaju mrežu socijalnih ustanova na svom području. Ocjenjujemo da bi jedinica područne (regionalne) samouprave trebala utvrđivati potrebe osnivanja doma za starije i nemoćne osobe na svom području, a ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi potrebu osnivanja drugih domova socijalne skrbi.
Nadalje, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi istim rješenjem utvrđuje da je odluka o osnivanju doma i drugi opći akti u skladu sa Zakonom i posebnim propisima, kao i da su ispunjeni propisani uvjeti glede prostora, opreme, stručnih i drugih djelatnika te zdravstveni i ekološki uvjeti. Naime, ovo zakonsko rješenje nije usklađeno sa Zakonom o ustanovama jer osnivač doma ne može uz zahtjev o ocjeni akta o osnivanju u rečenom postupku dostaviti statut i druge opće akte budući ih ne donosi osnivač doma, već upravno vijeće novoosnovanog doma.
Radi učinkovitijeg postupanja trebalo bi za dio domova rečeni postupak povjeriti na nadležnost jedinice područne (regionalne) samouprave.

Profesionalna djelatnost u socijalnoj skrbi
Na temelju Zakona nadležno ministarstvo daje suglasnost za samostalno obavljanje socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti za obavljanje poslova savjetovališta, pružanja usluga pomoći i njege i udomiteljstva osobama u čijoj obitelji je smješteno više od pet osoba.
Navedenim zakonskim rješenjem uvjete za obavljanje poslova pomoći i njege utvrđuje nadležno ministarstvo, a navedeni poslovi mogu se obavljati i osnivanjem ustanove odnosno i bez osnivanja ustanove što može obavljati i fizička osoba uz odobrenje županijskog ureda nadležnog za poslove socijalne skrbi.
Slijedom toga trebalo bi poslove pružanja usluga pomoći i njege u cijelosti decentralizirati na razinu županije i ove poslove povjeriti županijskom uredu nadležnom za poslove socijalne skrbi.

Financiranje sustava socijalne skrbi
Financiranje sustava socijalne skrbi temelji se na sljedećim propisima:

• Zakon o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 73/97)
• Državni proračun Republike Hrvatske za 2000. godinu ("Narodne novine", br. 33/00 i 57/00)
• Zakon o izvršavanju državnog proračuna za 2000. gdoinu ("narodne novine", br. 33/00 i 57/00)
• Zakon o plaćama službenika i namještenika u javnim službama ("Narodne novine", br. 74/94)
• Zakon o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", br. 44/96, 57/96, 124/97 i 74/00) - članak 19. - uvećavanje plaća za zaposlenike na područjima posebne državne skrbi (25% i 50%)
• Zakon o kumnalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95, 70/97, 128/99 i 57/00)
• Zakon o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", br. 107/95, 19/96 i 88(98)
• Zakon o zaštiti od požara ("Narodne novine", br. 58/93)
• Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96)
• Zakon o pravima branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovihobitelji ("Narodne novine", br. 108/96) - članak 28. - uplata iznosa u protuvrijednosti od 2% od ukupne cijene obavljenih usluga odnosno izvršenih radova na račun Ministarstva razvoja i razvitka obnove za zadovoljavanje stambenih potreba branitelja Domovinskog rata i članovima njihove obitelji
• Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi
• Sporazum o materijalnim pravima zaposlenika u javnim službama od 23. srpnja 1998., koji je zaključen na vrijeme od tri godine
• Aneks kolektivnom ugovoru o plaćama, božićnici i daru za djecu u 2000. godini (jednokratne naknade)

Vlada Republike Hrvatske u svojem Programu rada za razdoblje od 2000. do 2004. godine opredijelila se za decentralizaciju financiranja u djelatnosti socijalne skrbi. Prema Programu rada prava i obveze u djelatnosti socijalne skrbi postupno će se prenositi na tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, a jednako tako i financiranje, upravljanje i rukovođenje.
Sukladno toj programskoj orijentaciji Vlade Republike Hrvatske, Ministarstvo rada i socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) utvrdilo je model decentralizacije djelatnosti socijalne skrbi.
Djelatnost socijalne skrbi se financira iz državnog proračuna i vlastitih prihoda djelatnosti koji se bilanciraju na razini Ministarstva, odnosno u potpunosti je primijenjen centralizirani sustav. Izdvajanja iz državnog proračuna iznose 87,2 %, a naplata od vlastitih prihoda iznose 12,8 %.
Priprema planiranja i donošenje sredstava za djelatnost socijalne skrbi u proračunu u nadležnosti je Ministarstva. Ministarstvo donosi financijske planove za ustanove socijalne skrbi prema izvoru prihoda iz državnog proračuna i iz prihoda vlastite djelatnosti. Udio djelatnosti socijalne skrbi u državnom proračunu u 1999. godini iznosi 4,06%.

U strukturi ukupnih sredstava za djelatnost socijalne skrbi troši se:

1. za plaće i naknade zaposlenika 34,98% financirane iz državnog proračuna
2. za tekuće izdatke 15,22%, financirane 53,29% iz državnog proračuna i 46,71% iz vlastitih prihoda
3. za kapitalna ulaganja 6,03%, financirane 18,65% iz državnog proračuna i 81,35% iz vlastitih prihoda
4. za prava iz socijalne skrbi 43,77 financirane iz državnog proračuna.

Radi boljeg pregleda u daljnjem tekstu slijedi tabelarni prikaz ustanova socijalne skrbi prema broju zaposlenika i korisnika i podacima o stručnoj spremi zaposlenika (Tablica broj 1. i 2.):

Pregled broja ustanova, zaposlenika i korisnika

Tablica broj 1.

Tablica broj 2. Podaci o stručnoj spremi zaposlenika u ustanovama socijalne skrbi na dan 31. 12. 2000.

Sredstvima iz Državnog proračuna u Razdjelu Ministarstva financira se djelatnost ustanova socijalne skrbi i prava socijalne skrbi utvrđena Zakonom o socijalnoj skrbi. Prema Pravilniku o mjerilima za korištenje prihoda proračunskih korisnika ostvarenih na tržištu od obavljanja osnovne i ostale djelatnosti ("Narodne novine", br. 146/98), prihodi od opskrbnina i participacija, prihodi od sporedne djelatnosti, izvaninstitucionalne djelatnosti su prihodi Ministarstva i solidarno su se financijskim planovima raspoređivala ustanovama za pokriće onih izdataka koji državnim proračunom nisu bilancirani.

Izdaci za bruto plaće, nadnice, doprinose poslodavaca te naknade troškova za zaposlene sukladno Zakonu o plaćama službenika i namještenika u javnim službama, Zakona o područjima posebne državne skrbi, u strukturi ukupnih izdataka sudjeluju sa 34,98%. Izdaci koji pripadaju zaposlenicima po Kolektivnom ugovoru (otpremnine, pomoć u slučaju smrti, naknada za bolovanje preko 90 dana, jubilarne nagrade, pomoći za kupnju lijekova, jednokratne naknade zaposlenicima kao što su regres za godišnji odmor, božićnica, dar za djecu i slično) nisu bilancirani u razdjelu ovog ministarstva, već u razdjelu Ministarstva financija.

Izdaci za materijal, energiju, komunalne i ostale usluge, izdaci za tekuće održavanje te ostali vanjski i financijski izdaci koji u strukturi ukupnih izdataka sudjeluju s 15,22% financiraju se:
- prema stvarno nastalom izdatku: za energente, uredski materijal, komunikacije, informiranje, službena putovanja, osiguranje, izobrazba kadrova, unajmljivanje prostora, tekuće održavanje prijevoznih sredstava, opreme i zgrada, izdaci za platni promet i bankarske usluge, kamate, ostali financijski izdaci, članarine, izdaci za stručne ispite, izdaci za pribavljanje stručnog mišljenja i za intelektualne usluge i izdaci za repezentaciju; ovi izdaci u strukturi ukupnih troškova sudjeluju sa 8,11% iz državnog proračuna i 7,11% iz vlastitih prihoda
- prema opsegu djelatnosti ustanovama se osiguravaju sredstva za materijal prema utvrđenim kriterijima, tako za živežne namirnice po korisniku osigurava se od 450,00 do 560,00 kuna mjesečno i u strukturi ukupnih troškova sudjeluju sa 33,3%. Izdaci za živežne namirnice financirane su iz državnog proračuna 36,3%, a iz vlastitih prihoda 63,7%.
- izdaci za materijal za higijenske potrebe, za zdravstveni materijal, odjeću i obuću korisnika, radnu odjeću i obuću djelatnika, školski pribor, radne aktivnosti, prijevoz korisnika, pogrebni troškovi, ljetovanja i zimovanja korisnika, smještaj u obitelj preko praznika, đeparac, kulturno zabavne potrebe i ostali nespomenuti izdaci - ovise o broju smještenih korisnika, financiraju se u potpunosti iz vlastitih prihoda, a u strukturi ukupnih prihoda sudjeluju sa 19,0% .

Prikaz ukupnih izdataka po namjenama i izvorima na razini Ministarstva daje se u nastavku (Tablica broj 3. i 4.):

Financiranje djelatnosti socijalne skrbi u 2000. godini

Tablica broj 3.

Izdaci djelatnosti socijalne skrbi - učešće u %

Tablica broj 4.

U nastavku slijedi gore iznijeti prikaz izdataka djelatnosti socijalne skrbi po grupama ustanova, prema izvorima financiranja i učešću u postotku (Tablica broj 5. i 6.):

Pregled ukupnih izdataka po grupama ustanova

Tablica broj 5.

Izdaci po ustanovama - učešće u %

Tablica broj 6.

Sredstva za kapitalne izdatke (zemljišta, građevinski objekti, uredski namještaj i oprema, prijevozna sredstva, ostala materijalna imovina, nematerijalna imovina, nabavke sitnog inventara, izgradnja kapitalnih objekata, investicijko održavanje) osiguravaju se dijelom iz državnog proračuna i iz vlastitih prihoda. U 2000. godini državnim proračunom osigurano je 1,13%, a iz vlastitih prihoda 4,9%, što čini 6,03% ukupnih prihoda. Prema grupama ustanova sredstva su u 2000. godini ulagana kako slijedi po izvorima (Tablica broj 7. i 8.):

Kapitalni izdaci

Tablica broj 7.

Sredstva za kapitalne izdatake po grupama ustanova -učešće u %

Tablica broj 8.

2. OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM

U sklopu najavljene decentralizacije, predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi uredila bi se veća uloga jedinica lokalne samouprave na području sustava socijalne skrbi.

Osnovna pitanja koja se predlažu urediti izmjenama i dopunama narečenoga Zakona na kojima treba započeti postupni proces decentralizacije sustava socijalne skrbi su:

• pored nadležnog ministarstva, utvrditi nadležnost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za ustrojavanje i usklađivanje djelatnosti socijalne skrbi,
• utvrditi ulogu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u financiranju djelatnosti doma socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe i centra za socijalnu skrb,
• pobliže odrediti pravo na podmirenje troškova stanovanja kao primarne potrebe građana koja se zadovoljava na razini lokalne samouprave,
• propisati sankcije kao preduvjet za izvršavanje financijskih obveza jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
• urediti i druga pitanja koja su tijekom primjene važećega Zakona uočena kao sporna.

3. POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI IZ PREDLOŽENIH ZAKONSKIH RJEŠENJA

Predloženim Zakonom osigurat će se normativne pretpostavke za postupnu decentralizaciju sustava socijalne skrbi u dijelu koji se odnosi na financiranje i ustrojavanje, a posebice stvaranjem preduvjeta za prijenos osnivačkih prava nad domovima socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska.
Navedenim prijedlogom Zakona predviđeno je da jedinice lokalne samouprave sudjeluju u financiranju materijalnih troškova centara za socijalnu skrb počevši od 1. srpnja 2001. godine, a u tu svrhu osigurana su proračunska sredstva za financiranje djelatnosti centara za socijalnu skrb na način kako je utvrđeno važećim Zakonom do navedenog roka. Stoga je potrebno osigurati putem fiskalnog sustava sredstva kojima će jedinica lokalne samouprave moći nesmetano financirati materijalne troškove centara za socijalnu skrb.
Predloženim Zakonom povjerava se jedinicama područne (regionalne) samouprave ustrojavanje potreba za osnivanje domova za starije i nemoćne osobe kao i obvezu Republike Hrvatske za prijenos osnivačkih prava nad tom vrstom domova na jedinice lokalne samouprave po prijedlogu nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave najkasnije do 1. siječnja 2002. godine. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na koje se prenose osnivačka prava dužno je osigurati nastavak obavljanja djelatnosti ovih domova.
Tijekom ove kalendarske godine potrebno je osigurati sve preduvjete kako bi se omogućio nesmetan rad domova za starije i nemoćne osobe i centara za socijalnu skrb prema predloženom Zakonu.
Zbog neprimjenjivanja obveza jedinica lokalne samouprave za osiguranjem sredstava za podmirenje troškova stanovanja na svom području, predloženim Zakonom precizno su utvrđene njene obveze, ali i kaznene odredbe u slučaju nepridržavanja odredbi predloženog Zakona.
Jedinicama lokalne samouprave koje nisu u mogućnosti same osigurati sredstva za podmirenje propisanih obveza, potrebno je, sukladno ustavnom određenju da je Republika Hrvatska dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave za obavljanje poslova kojima se neposredno ostvaruju prava iz socijalne skrbi, stvoriti preduvjete kroz fiskalnu politiku.
Predloženim Zakonom, kao jedan od načina decentralizacije, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave daje se značajna uloga kroz sudjelovanje u radu upravnog vijeća centra za socijalnu skrb kao tijela upravljanja.
Predloženim Zakonom riješena su sporna pitanja koja su uočena u Zakonu pa je stoga uvedeno upravno vijeće kao tijelo upravljanja centrom za socijalnu skrb, poboljšan je postupak za osnivanje domova socijalne skrbi, a postupci za obavljanje pomoći i njege u kući u cijelosti se prenose na nadležne županijske urede za socijalnu skrb.
Za uvođenje modela decentralizacije u djelatnosti socijalne skrbi potrebno je osigurati sljedeće preduvjete:
- definirati koja je jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave zadužena za osiguranje sredstava (općina, grad ili županija). Jedno od rješenja je odrediti grad ili županiju kao nositelje ove obveze, jer dosadašnje ustrojstvo velikog broja malih općina bez dostatnog fiskalnog kapaciteta proizvelo bi preveliki broj općina koje bi zahtijevale dotacije iz državnog proračuna,
- utvrditi porezni sustav kojim bi gradovi ili županije značajnije participirali u novim poreznim prihodima za financiranje novopreuzetih obveza djelatnosti socijalne skrbi. Ovi porezni prihodi moraju imati stabilni karakter i dostatne veličine, jer se radi o redovnim potrebama koje ne mogu trpjeti prekide u osiguranju sredstava.
- utvrditi prijelazno razdoblje u kojem bi državni proračun financirao već stvorene ugovorne obveze, a posebno u višegodišnjim kapitalnim ulaganjima (izgradnja, rekonstrukcija, adaptacija objekata i informatizacija domova za starije i nemoćne osobe), što će se riješiti ugovorom o prijenosu osnivačkih prava.

4. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

A. Ustanove socijalne skrbi

1. Na razini Državnog proračuna zadržava se financiranje slijedećih ustanova socijalne skrbi:
   a) Centri za socijalnu skrb - samo izdaci za zaposlene, njihovu izobrazbu i stručno usavršavanje te nabavka kapitalnih sredstava,
   b) Domovi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi,
   • Domovi za tjelesno ili mentalno oštećene osobe,
   • Domovi za djecu i mladež s poremećajima u ponašanju,
   • Domovi za psihički bolesne odrasle osobe.
2. Na razini jedinice područne (regionalne) samouprave prenosi se financiranje:
   a) centara za socijalnu skrb - izdaci za materijal, energiju, komunalne i ostale usluge, tekuće održavanje, financijske izdatke i ostale nespomenute izdatke.
3. Na razinu jedinice lokalne samouprave prenosi se financiranje domova za starije i nemoćne osobe i to:
   a) izdaci za zaposlene, njihovu izobrazbu i stručno usavršavanje,
   b) izdaci za materijal, energiju, komunalne i ostale usluge, tekuće održavanje, financijske
   c) izdatke i ostale nespomenute izdatke,
   nabavka kapitalnih sredstava (zemljišta, građevinski objekti, uredski namještaj i oprema, prijevozna sredstva, ostala materijalna imovina, nematerijalna imovina, nabavke sitnog inventara, izgradnja kapitalnih objekata, investicijsko održavanje).

Promatrajući financiranje ustanova socijalne skrbi u 2000. godini na način da su vlastiti prihodi proračunski prihodi (vlastiti prihodi nisu bilancirani u državnom proračunu), ovim prijedlogom decentralizacije mijenjaju se odnosi u financiranju i uspostavljaju novi kako slijedi prema sredstvima i u postotku (tablica broj 9.):

Tablica broj 9.

Napomena: u ukupnim sredstvima prikazanim u tablici broj 9. nisu iskazana sredstva koja se u proračunu bilanciraju za prava iz socijalne skrbi i u 2000. godini iznosila su 881.750.000 kn.

1. Na razini Državnog proračuna zadržava se financiranje ustanova socijalne skrbi kako su navedene u točci 1.
2. Prema ovom prijedlogu financiranje centara za socijalnu skrb prenosi se djelomično na jedinice područne (regionalne) samouprave koje su dužne osigurati sredstva za materijal, energiju, komunalne i ostale usluge, tekuće održavanje, financijske i ostale izdatke u iznosu od 35.000.000 kuna na godišnjoj razini - vidi tablicu 10. prikaz po županijama. Od 1. srpnja 2001. godine u Državnom proračunu nisu osigurana sredstva za financiranje centara za socijalnu skrb u dijelu gore navedenih izdataka u iznosu od 17.500.000,00 kuna, ili svega 1,55% ukupnih sredstava.

Izdaci za materijal, energiju, komunalne usluge, tekuće održavanje, financijski i ostali izdaci centara za socijalnu skrb - po županijama - godišnji iznos

Tablica broj 10.

3. Domovi za starije i nemoćne osobe ostvaruju vlastite prihode od obavljanja osnovne djelatnosti, kao što su npr. participacije troškova smještaja, od obavljanja izvaninstitucionalne djelatnosti, proizvodne i uslužne djelatnosti i slično, u iznosu od 181.586.763,00 kuna.
Prelaskom sa programskog financiranja na financiranje putem cijene usluge, domovi za starije i nemoćne osobe moraju ispostaviti račune za podmirivanje troškova smještaja za one korisnike, čiji troškovi po rješenju se podmiruju iz Državnog proračuna. Prema sadašnjim cijenama usluga obaveza iz Državnog proračuna bi iznosila 43.794.000,00 kuna. Domovi za starije i nemoćne osobe prema ovom prijedlogu ostvarivali bi vlastiti prihod kako slijedi:
- putem cijene usluge od samih korisnika 44,3% ili 181.586.763,00 kuna - putem cijene usluge iz Državnog proračuna (za korisnike koji nemaju dovoljan prihod) 10,6% ili 43.794.000,00 kuna
- sufinanciranje jedinica lokalne samouprave 45,10% ili 185.205.799,00 kuna
Svako daljnje usklađivanje sa ekonomskom cijenom povećalo bi troškove plaćanja smještaja na teret Državnog proračuna i korisnika koji plaćaju punu cijenu smještaja, a smanjivalo bi obaveze na teret jedinice lokalne samouprave. Domovi za starije i nemoćne osobe ovim načinom financiranja zadržali bi prihode naplaćene putem cijene usluge za pokriće izdataka za zaposlene i djelomično za pokriće izdataka za materijal, energiju, komunalne i ostale usluge, tekuće održavanje, financijske i ostale izdatke (nekim domovima taj prihod nije dovoljan ni za pokriće izdataka za zaposlene).

U predloženom Zakonu započeta kapitalna ulaganja domova za starije i nemoćne osobe uredit će se prijenosom osnivačkih prava na način da će se ista financirati na teret Državnog proračuna. Buduća kapitalna ulaganja financirat će se na teret jedinica lokalne samouprave na koja budu prenijeta osnivačka prava koje će ubuduće donositi Program kapitalnih ulaganja domova za starije i nemoćne osobe.
Program kapitalnih ulaganja domova za starije i nemoćne osobe za 2002. godinu nije utvrđen, za koje provođenje prema predloženom Zakonu sredstva trebaju osigurati jedinice lokalne samouprave, stoga nije bilo moguće izvršiti pravilniji raspored kapitalnih izdataka po županijama, već su iskazana sredstva po županijama prema zatečenom stanju iz 2000. godine.
Domovi za starije i nemoćne osobe financirati će se iz Državnog proračuna do kraja 2001. godine i vlastiti prihod koji te ustanove ostvaruju do kraja 2001. godine bilancirati će se na razini Ministarstva rada i socijalne skrbi.
U Državnom proračunu za 2001. godinu osigurana su sredstva za funkcioniranje domova za starije i nemoćne osobe. U Državnom proračunu za 2002. godinu smanjit će se obveze iz proračuna za financiranje domova za starije i nemoćne osobe, a povećati će se izdaci u Državnom proračunu za financiranje onih izdataka koji su se financirali iz vlastitih prihoda domova za starije i nemoćne osobe koji su bilancirani na razini Ministarstva rada i socijalne skrbi. Ovo preračunavanje neće zahtjevati veća sredstva iz Državnog proračuna, već smanjenje obveza, dok će se povećati obveze iz Državnog proračuna za svako daljnje povećanje cijena usluga smještaja u domovima za starije i nemoćne osobe za korisnike smještene temeljem rješenja centra za socijalnu skrb.
Jedinice lokalne samouprave, preuzimajući financiranje domova za starije i nemoćne osobe, dužne su osigurati dodatna sredstva za njihovo redovno funkcioniranje i kapitalne izdatke koja su do sada osiguravana u Državnom proračunu. Uključujući i prihod koji će domovi naplatiti za smještaj korisnika iz Državnog proračuna, prema sadašnjim cijenama jedinice lokalne samouprave iz svog proračuna moraju sufinancirati domove u iznosu od 185.205.799,00 kuna, vidi tablicu 11. gdje je prikazan izračun troškova i prihoda domova za starije i nemoćne osobe po županijama.
Usklađivanje cijena usluga smještaja sa ekonomskom cijenom zahtjevat će veće izdavanje iz Državnog proračuna, te se predviđa da će se sa sadašnjeg iznosa od 43.794.000,00 kuna obaveza povećati na iznos od 135.000.000,00 kuna. Obveze jedinica lokalne samouprave smanjit će se sa 185.205.799,00 kuna na iznos od 45.517.562,00 kuna, dok se predviđa da će se vlastiti prihodi povećati sa iznosa od 181.586.763,00 na iznos od 230.063.000,00 kuna.

Novi izvori financiranja ustanova socijalne skrbi iskazuju se u tablici broj 11.

Tablica broj 11.

4. Prema predloženom prijedlogu Zakona propisuje se da je Republika Hrvatska dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave prema kriterijima koje će propisati ministar financija.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA
O SOCIJALNOJ SKRBI

Članak 1.

U Zakonu o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 73/97) članak 5. mijenja se i glasi:

"(1) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ustrojavaju i usklađuju djelatnost socijalne skrbi. (2) Obavljanje djelatnosti socijalne skrbi nadzire ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. (3) Sredstva za obavljanje djelatnosti i ostvarivanje prava socijalne skrbi utvrđenih ovim Zakonom osigurava Republika Hrvatska i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. (4) Republika Hrvatska je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave za obavljanje poslova kojima se neposredno ostvaruju prava iz socijalne skrbi propisana ovim Zakonom. "

Članak 2.

Članak 6. mijenja se i glasi:

"(1) Djelatnost socijalne skrbi za čije obavljanje sredstva osigurava Republika Hrvatska i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obavljaju centri za socijalnu skrb i druge ustanove socijalne skrbi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.
(2) Republika Hrvatska osigurat će dio sredstava jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja svojim proračunom ne može u cijelosti osigurati financiranje ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač pod uvjetima i na način koji će propisati ministar nadležan za financije."

Članak 3.

Iza članka 6. dodaje se članak 6a. koji glasi:

Članak 6a.
"(1) Sredstva za financiranje centra za socijalnu skrb osiguravaju se u državnom proračunu i u proračunu jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem području centar djeluje.
(2) U državnom proračunu osiguravaju se sredstva za:
- izdatke za zaposlene (bruto plaće, naknade plaće, doprinosi poslodavca, naknade troškova zaposlenima),
- izobrazbu i stručno usavršavanje zaposlenika,
- nabavka kapitalnih sredstava (zemljišta, građevinski objekti, uredski namještaj i oprema, prijevozna sredstva, ostala materijalna imovina, nematerijalna imovina, nabavka sitnog inventara, izgradnja kapitalnih objekata, investicijsko održavanje).
(3) U proračunu jedinice područne (regionalne) samouprave osiguravaju se sredstva za:
- izdatke za materijal (uredski i ostali potrošni materijal); energiju, komunalne i ostale usluge (izdaci za komunikacije, informiranje, službena putovanja, osiguranje i unajmljivanje); tekuće održavanje (prijevoznih sredstava, namještaja i druge opreme i zgrada); financijske izdatke (izdaci za platni promet i bankarske usluge, kamate i ostali financijski izdaci); i ostali nespomenuti izdaci (izdaci za reviziju, članarine, pribavljanje stručnog mišljenja i intelektualne usluge i reprezentacije).
(4) Jedinici područne (regionalne) samouprave koja svojim proračunom ne može osigurati sredstva iz stavka 3. ovoga članka razliku sredstava osiguravat će Republika Hrvatska pod uvjetima i na način koje će propisati ministar nadležan za financije."

Članak 4.

Članak 7. mijenja se i glasi:

"(1) Jedinica lokalne samouprave obvezna je u svom proračunu osigurati sredstva za pravo na pomoć za podmirenje troškova stanovanja pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.
(2) Jedinica lokalne samouprave može osigurati sredstva za ostvarivanje drugih prava utvrđenih ovim Zakonom u većem opsegu, te druge vrste pomoći pod uvjetima i na način propisanim njihovim općim aktom."

Članak 5.

Članak 34. mijenja se i glasi:

"(1) Troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose se na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisima.
(2) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja može se odobriti samcu ili obitelji ako plaćanje tih troškova ne osigurava po drugoj osnovi."

Članak 6.

U članku 36. u stavku 1. riječi: "u najmu" brišu se.

Članak 7.

Članak 37. mijenja se i glasi:

"Pomoć za podmirenje troškova stanovanja nema samac ni obitelj, ako samac ili član obitelji ima u vlasništvu ili suvlasništvu kuću ili stan koji mu ne služi za podmirenje osnovnih stambenih potreba ili kuću za odmor."

Članak 8.

Članak 38. mijenja se i glasi:

"(1) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja odobrava se, mjesečno, do iznosa polovice sredstava potrebnih za uzdržavanje samca ili obitelji utvrđenih prema članku 16. stavku 2. i 3. ovoga Zakona.
(2) Iznimno, pravo iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti i do iznosa sredstava iz članka 16. ovoga Zakona ako se po ocjeni centra za socijalnu skrb samo na taj način može izbjeći odvajanje djece od roditelja.
(3) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja može se odobriti u novcu izravno korisniku ili na način da nadležno tijelo djelomično ili u cijelosti plati račun izravno ovlaštenoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja je izvršila uslugu.
(4) Samcu ili obitelji koji se griju na kruta goriva mogu se za nabavku ogrjeva odobriti novčana sredstva jednom godišnje ili osigurati ogrjev u naravi, u visini ili opsegu koju odlukom odredi nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave.
(5) Odluku iz stavka 4. ovoga članka nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave donijet će najkasnije do 30. lipnja za tekuću godinu."

Članak 9.

Iza članka 38. dodaje se novi članak 38a. koji glasi:

Članak 38a.
" (1) Jedinica lokalne samouprave dužna je na propisani način voditi evidenciju i dokumentaciju o korisniku i ostvarivanju prava na pomoć za troškove stanovanja, kao i o drugim pravima iz socijalne skrbi utvrđenim njihovim općim aktima, osiguravati sredstva za tu namjenu, o tome dostavljati izvješća ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi i nadležnoj jedinici područne (regionalne) samouprave.
(2) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije, te način i rokove za dostavu izvješća iz stavka 1. ovoga članka propisuje nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave uz suglasnost ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi."

Članak 10.

U članku 72. stavku 3. riječ: ", iznimno," briše se, a iza riječi: "otkloniti" dodaju se riječi: "primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili".

Članak 11.

U članku 78. iza riječi: "troškova" riječi: "podmirenje troškova ogrjeva" brišu se.

Članak 12.

Iza članka 84. dodaje se članak 84a. koji glasi:

Članak 84a.
"(1) Centrom za socijalnu skrb upravlja upravno vijeće, a imenuje ga ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.
(2) Upravno vijeće čine tri predstavnika osnivača, jedan stručni djelatnik zaposlen u centru za socijalnu skrb i jedan predstavnik jedinice lokalne samouprave.
(3) Predstavnici osnivača upravnog vijeća moraju biti osobe visoke ili više stručne spreme društvenog usmjerenja iz organizacije, ustanove, udruge ili druge pravne osobe koja se bavi humanitarnom, socijalnom ili drugom društvenom djelatnošću, kao i fizička osoba koja svojim znanjem i iskustvom stečenim u navedenim djelatnostima može doprinijeti radu upravnog vijeća.
(4) Način imenovanja odnosno izbora članova, trajanje mandata i nadležnosti upravnog vijeća utvrđuje se aktom o osnivanju, odnosno statutom centra za socijalnu skrb.
(5) Članovi upravnog vijeća mogu ostvariti pravo na naknadu za rad ako osnivač za tu namjenu ima osigurana sredstva."

Članak 13.

U članku 85. stavak 1. mijenja se i glasi:
"(1) Centar za socijalnu skrb vodi ravnatelj."
Stavak 3. mijenja se i glasi:
"(3) Ravnatelja centra za socijalnu skrb imenuje upravno vijeće na temelju javnog natječaja."
U stavku 6. riječi: "ministar nadležan za poslove socijalne skrbi" zamjenjuju se riječima: "upravno vijeće centra za socijalnu skrb".

Članak 14.

U članku 87. stavku 2. riječ: "ravnatelj" zamjenjuje se riječju: "upravno vijeće".

Članak 15.

U članku 89. riječi: "ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi" zamjenjuju se riječima: "upravnog vijeća centra za socijalnu skrb".

Članak 16.

U članku 93. stavku 1. u točki b) na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez i dodaje se nova točka c) koja glasi:

"c) dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja.".

Članak 17.

Članak 94. mijenja se i glasi:

"(1) Dom za djecu iz članka 93. stavka 1. točka a), dom za odrasle osobe (za tjelesno, mentalno ili višestruko oštećene ili psihički bolesne odrasle osobe, ovisnike o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima) i dom za djecu i odrasle - žrtve obiteljskog nasilja osniva se u skladu s potrebama koje za određeno područje utvrdi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.
(2) Dom za odrasle osobe (za starije i nemoćne osobe) osniva se u skladu s potrebama koje utvrdi jedinica područne (regionalne) samouprave za svoje područje."

Članak 18.

U članku 96. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
"(2) Jedinica područne (regionalne) samouprave može osnovati dom socijalne skrbi iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona, pod uvjetima i na način propisan Zakonom o ustanovama i ovim Zakonom."
Dosadašnji stavak 2. koji postaje stavak 3., mijenja se i glasi:
"(3) Osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužne su prije osnivanja doma socijalne skrbi iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona zatražiti odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, a osobe iz stavka 1. ovoga članka za osnivanje doma socijalne skrbi iz članka 94. stavka 2. ovoga Zakona od nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave."
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4., iza brojke: "1." dodaju se riječi: "i 2.".

Članak 19.

Članak 97. mijenja se i glasi:

"(1) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi na zahtjev osnivača doma socijalne skrbi rješenjem utvrđuje da je odluka o osnivanju doma socijalne skrbi u skladu sa Zakonom o ustanovama i ovim Zakonom.
(2) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi na zahtjev doma socijalne skrbi iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona, a jedinica područne (regionalne) samouprave na zahtjev doma socijalne skrbi iz članka 94. stavka 2. ovoga Zakona, rješenjem utvrđuju da su ispunjeni uvjeti glede prostora, opreme, stručnih i drugih djelatnika, zdravstveni i ekološki uvjeti, te da su opći akti doma u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima.
(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka donosi se na temelju nalaza povjerenstva kojeg u tu svrhu za dom iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona imenuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, a za dom iz članka 94. stavka 2. ovoga Zakona nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka kojeg donosi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi nije dopuštena žalba, ali se može voditi upravni spor.
(5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka kojeg donosi jedinica područne (regionalne) samouprave, može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.
(6) Dom socijalne skrbi može početi s radom po pribavljenom konačnom rješenju iz stavka 1. i 2. ovoga članka i nakon upisa u upisnik ustanova socijalne skrbi."

Članak 20.

Članak 98. stavak 1. mijenja se i glasi:
"(1) Osnivači doma socijalne skrbi dužni su najmanje šest mjeseci prije donošenja odluke o prestanku rada doma o tome izvijestiti tijelo koje je sukladno članku 97. stavku 2. ovoga Zakona donijelo rješenje o ispunjavanju uvjeta kao i korisnike, odnosno njihove zakonske zastupnike."
U stavku 4. riječi: "ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi" zamjenjuju se riječima: "tijela iz članka 97. stavka 2. ovoga Zakona."
Stavak 5. mijenja se i glasi:
"(5) Tijela iz članka 97. stavka 2. ovoga Zakona mogu svojom odlukom odrediti da poslove skrbi o korisnicima iz stavka 4. ovoga članka obavlja odgovarajuća ustanova socijalne skrbi kojoj su oni osnivači."

Članak 21.

U članku 99. stavku 1. iza riječi: "vijeće" briše se točka i dodaju riječi: "kojeg imenuje osnivač.".
U stavku 2. riječ: "zaposlenih" zamjenjuje se riječju: "zaposlen".
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
"(3) Predstavnici osnivača upravnog vijeća moraju biti osobe visoke ili više stručne spreme društvenog usmjerenja iz organizacije, ustanove, udruge ili druge pravne osobe koja se bavi humanitarnom, socijalnom ili drugom društvenom djelatnošću, kao i fizička osoba koja svojim znanjem i iskustvom stečenim u navedenim djelatnostima može doprinijeti radu upravnog vijeća."
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.
Dosadašnji stavak 4. koji postaje stavak 5., mijenja se i glasi:
"(5) Članovi upravnog vijeća mogu ostvariti pravo na naknadu za rad ako osnivač za tu namjenu ima osigurana sredstva."

Članak 22.

U članku 100. stavak 3. briše se. Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3. Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi: "(4) Ravnatelja doma razrješuje upravno vijeće pod uvjetima i na način kako je utvrđeno zakonom, aktom o osnivanju ili statutom doma socijalne skrbi." Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 5.

Članak 23.

U članku 102. Zakona iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: "(3) Ako dom i njegova podružnica imaju više od dvadeset stručnih djelatnika, stručno vijeće čine predstojnik podružnice te najmanje pet predstavnika stručnih djelatnika na način utvrđen općim aktom doma."
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 24.

U članku 104. stavku 1. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez i dodaju se riječi: "a dom za starije i nemoćne osobe i jedinici područne (regionalne) samouprave na čijem području djeluje.".

Članak 25.

U članku 105. brojka: "63." zamjenjuje se brojkom: "62.", a iza riječi: "Zakona" stavlja se zarez i dodaju se riječi: "za korisnike iz članka 68., 70., 71. i 72. ovoga Zakona".
Stavak 2. mijenja se i glasi:
"(2) Za pružanje skrbi izvan vlastite obitelji za korisnike iz članka 68., 70. i 71. ovoga Zakona odobrenje daje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, a za pružanje skrbi izvan vlastite obitelji za korisnike iz članka 72. ovoga Zakona odobrenje daje županijski ured nadležan za poslove socijalne skrbi."

Članak 26.

U članku 107. riječi: "općina, grad i Grad Zagreb" zamjenjuju se riječima: "jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave".

Članak 27.

U članku 109. stavku 1. i 2. i članku 113. stavku 2. riječi: "za rad, zdravstvo i socijalnu skrb" zamjenjuju se riječima: "nadležan za socijalnu skrb".

Članak 28.

U članku 110. stavku 1. iza riječi: "ravnatelj" briše se točka i dodaju se riječi: "kojeg na temelju javnog natječaja imenuje osnivač."
Dosadašnji stavak 2. briše se, a dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 29.

U članku 112. iza riječi: "skrbi" briše se točka i dodaju se riječi: "i nadležnoj jedinici područne (regionalne) samouprave."

Članak 30.

U članku 121. iza riječi: "savjetovališta" stavlja se točka, a riječi: "i poslove pružanja pomoći i njege" brišu se.

Članak 31.

U članku 124. stavku 1. riječi: "i poslove pružanja pomoći i njege" brišu se.

Članak 32.

Članak 127. briše se.

Članak 33.

Članak 188. mijenja se i glasi:
"(1) Način plaćanja cijene skrbi izvan vlastite obitelji za korisnika kojem je to pravo priznato rješenjem centra za socijalnu skrb u dom kojem osnivač nije Republika Hrvatska utvrdit će se ugovorom između ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi i osnivača doma.
(2) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se broj korisnika i cijena usluga skrbi izvan vlastite obitelji koju, ovisno o vrsti skrbi izvan vlastite obitelji, pruženim uslugama i kategoriji doma, plaća ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi."

Članak 34.

U članku 203. stavku 1. u točki 7. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez i dodaju se nove točke 8., 9., 10. i 11. koje glase:
"8. neosnovano ne osigurava sredstva sukladno članku 7. ovoga Zakona i ne izvršava obveze utvrđene člankom 38a. ovoga Zakona,
9. ne dostavi odluku o smještaju, prestanku smještaja i poduzimanju drugih mjera te ne surađuje s centrom za socijalnu skrb na čijem području udomiteljska obitelj ima prebivalište (članak 117. stavak 3. i 4. ovoga Zakona),
10. smjesti korisnika u udomiteljsku obitelj, a da prethodno ne utvrdi da li obitelj ispunjava uvjete iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona,
11. ima na smještaju više od 10 osoba koje su smještene temeljem ovoga Zakona ili ako je ukupan broj osoba o kojima skrbe na temelju ovoga Zakona ili drugih propisa veći od 10 (članak 114. stavak 2.).".

Članak 35.

(1) Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno ministarstvo prenijet će odlukom svoja osnivačka prava nad domovima za starije i nemoćne osobe na jedinicu lokalne samouprave, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i ovoga Zakona.
(2) Osnivačka prava iz stavka 1. ovoga članka prenijet će se na jednu ili više jedinica lokalne samouprave po prijedlogu nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave, najkasnije do 1. siječnja 2002. godine.
(3) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, na koje su prenijeta osnivačka prava iz stavka 1. ovoga članka, dužno je danom njihova prijenosa osigurati sredstva za nastavak obavljanja djelatnosti doma.
(4) Tijelo iz stavka 3. ovoga članka ne može promijeniti djelatnost doma bez prethodne suglasnosti Vlade Republike Hrvatske ili od nje ovlaštenog ministarstva.
(5) Upravno vijeće i ravnatelj doma iz stavka 1. ovoga članka danom prijenosa osnivačkih prava nastavljaju s radom do isteka mandata, a upravno vijeće dužno je u roku 60 dana od dana prijenosa osnivačkih prava uskladiti statut i druge opće akte doma sukladno Zakonu o ustanovama i ovome Zakonu.
(6) Jedinica lokalne samouprave na koju su prenijeta osnivačka prava može donijeti odluku o razrješenju ravnatelja i upravnog vijeća iz stavka 5. ovoga članka i prije isteka njihova mandata te započeti postupak za izbor, odnosno imenovanje tijela doma u skladu sa Zakonom o ustanovama i ovim Zakonom.
(7) Ako jedinica lokalne samouprave donese odluku o razrješenju upravnog vijeća i ravnatelja prije isteka njihova mandata, imenovat će vršitelja dužnosti ravnatelja koji će do konstitiuranja upravnog vijeća obavljati osim poslova ravnatelja i poslove upravnog vijeća doma.
(8) Jedinica lokalne samouprave koja donese odluke iz stavka 6. ovoga članka dužna je u roku 30 dana od dana njihova donošenja imenovati upravno vijeće koje će u roku od 60 dana od imenovanja uskladiti statut i opće akte doma te započeti postupak za izbor, odnosno imenovanja ravnatelja u skladu sa Zakonom o ustanovama, ovim Zakonom i s tim aktima.

Članak 36.

(1) Postupci za izdavanje odobrenja za osnivanje doma za starije i nemoćne osobe započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama koje su važile do početka primjene ovoga Zakona.
(2) Osoba iz stavka 1. članka 96. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 73/97) kojoj je izdano odobrenje iz stavka 1. ovoga članka podnosi zahtjev za izdavanje rješenja iz članka 97. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 73/97) ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi do 31. prosinca 2001. godine.
(3) Osoba iz stavka 2. ovoga članka koja do 31. prosinca 2001. godine ne podnese zahtjev za izdavanje rješenja iz članka 97. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 73/97), podnosi ga nadležnom tijelu sukladno članku 19. ovoga Zakona.
(4) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi na zahtjev nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave dostavit će već izdana odobrenja za osnivanje doma za starije i nemoćne osobe.

Članak 37.

U članku 8., 96., 105., 113., 137. i 138. riječi: "općina, grad i Grad Zagreb" zamjenjuju se riječima: "jedinica lokalne samouprave", u odgovarajućem padežu.

Članak 38.

Ministar nadležan za financije donijet će propise iz članka 2. stavka 2. i članka 3. stavka 4. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 39.

Predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave donijet će propis iz članka 10. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 40.

Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 14. točke e) i članka 22. i 23. Pravilnika o odobravanju pomoći za uzdržavanje u obliku zajma, mjerila i obilježja stana potrebnog za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba samca ili obitelji i odobravanju pomoći iz socijalne skrbi ("Narodne novine", broj 29/98 i 117/00).

Članak 41.

Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Zastupničkog doma Hrvatskog sabora da utvrdi pročišćeni tekst ovoga Zakona.

Članak 42.

(1) Odredbe članka 3., 12., 13., 14. i 15. ovoga Zakona primjenjuju se od 1. srpnja 2001. godine.
(2) Do konstituiranja upravnog vijeća poslove ravnatelja i tijela upravljanja centrom za socijalnu skrb nastavit će obavljat osoba koja je obnašala dužnost ravnatelja na dan primjene ovoga Zakona.
(3) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi u roku 30 dana od dana primjene odredbi iz stavka 1. ovoga članka imenovat će upravno vijeće koje je dužno u roku od 60 dana od dana imenovanja uskladiti statut i opće akte centra za socijalnu skrb te započeti postupak za izbor odnosno imenovanje ravnatelja u skladu sa zakonom i s tim aktima.

Članak 43.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

OBRAZLOŽENJE ODREDBI NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O
IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

Člankom 1.- utvrđuje se ustrojavanje i usklađivanje djelatnosti socijalne skrbi na način da pored nadležnoga ministarstva djelatnost socijalne skrbi ustrojavaju i usklađuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Također se propisuje da nadzor nad djelatnošću socijalne skrbi provodi ministarstvo, sredstva za obavljanje djelatnosti osiguravaju Republika Hrvatska i jedinice lokalne područne (regionalne) samouprave, kao i obvezu Republike Hrvatske na financijsko pomaganje financijski slabije jedinice lokalne samouprave sukladno odredbama Ustava Republike Hrvatske.

Članak 2.- ustrojava obavljanje djelatnosti socijalne skrbi s obzirom na način kako se osiguravaju sredstva za rad ustanova socijalne skrbi, odnosno ovisno o tome tko je njihov osnivač, kao i obvezu Republike Hrvatske na pomaganje financijski slabije jedinice lokalne samouprave sukladno odredbama Ustava Republike Hrvatske, pod uvjetima i na način koji će propisati ministar nadležan za financije.

Članak 3.- propisuje da se sredstva za financiranje centra za socijalnu skrb osiguravaju u državnom proračunu i u proračunu jedinice područne (regionalne) samouprave. U državnom proračunu osiguravaju se sredstva za: - izdatke za zaposlene (bruto plaće, naknade plaće, doprinosi poslodavca, naknade troškova zaposlenima), - izobrazbu i stručno usavršavanje zaposlenika, - nabavka kapitalnih sredstava (zemljišta, građevinski objekti, uredski namještaj i oprema, prijevozna sredstva, ostala materijalna imovina, nematerijalna imovina, nabavka sitnog inventara, izgradnja kapitalnih objekata, investicijsko održavanje).

U proračunu jedinice područne (regionalne) samouprave osiguravaju se sredstva za: - izdatke za materijal, energiju, komunalne i ostale usluge, tekuće održavanje, financijske izdatke i ostale nespomenute izdatke.

Jedinicama područne (regionalne) samouprave koje svojim proračunom ne mogu osigurati navedena sredstva, razlika će se osigurati državnim proračunom, pod uvjetima i na način koji će propisati ministar nadležan za financije.

Člankom 4.- utvrđuje se obveza jedinice lokalne samouprave da sudjeluje u zadovoljavanju potreba lokalnog pučanstva za ostvarivanje prava socijalne skrbi koja se propisuju ovim Zakonom ili njihovim općim aktom. Izmjenom članka 7. ne utvrđuje se obveza jedinice lokalne samouprave na način kako je to bilo utvrđeno važećim Zakonom (5% svojih prihoda). Ovom odredbom propisuje se da će jedinice lokalne samouprave podmirivati potrebe u visini i na način kako je utvrđeno ovim Zakonom, a ako ne može sama osigurati sredstva, osigurat će se iz državnog proračuna, a druge vrste pomoći na način kako je to utvrdila svojim općim aktom.

Člankom 5. i 6. - detaljno se utvrđuje što se smatra troškovima stanovanja budući da je postojeći tekst imao općenitu formulaciju što je u praksi stvaralo dosta nejasnoća i različitu primjenu. Predloženim tekstom Zakona omogućeno je da pravo na troškove stanovanja mogu ostvariti i vlasnici stana pod uvjetima propisanim Zakonom, a brisanjem iz teksta Zakona "ugovora o najmu" omogućeno je da pomoć za podmirenje troškova stanovanja mogu koristiti i oni najmoprimci koji nemaju sklopljen ugovor o najmu stana zbog činjenice koja je poznata da najmodavci koji žele sklapati ugovore o najmu uvjetuju to većom najamninom.

Člankom 7.- utvrđuje se da pravo na pomoć za podmirenje troškova stanovanja nema samac ili obitelj koji ima u vlasništvu kuću ili stan koji mu ne služi za podmirenje osnovnih stambenih potreba ili kuću za odmor.

Člankom 8.- ne ograničava se visina pomoći do iznosa najma već do iznosa polovice pomoći za uzdržavanje utvrđene za samca ili obitelj. Ujedno se utvrđuje način na koji se pomoć za podmirenje troškova stanovanja može odobriti (u novcu izravno korisniku ili plaćanjem djelomično ili u cijelosti izvršitelju usluge). Ovom odredbom dana je i mogućnost da se korisnicima koji se griju na kruta goriva može pomoć za nabavku ogrijeva odobriti jednom godišnje u novčanom iznosu ili u naravi u visini koju će odrediti jedinica područne (regionalne) samouprave za svoje područje cijeneći da će na taj način biti zadovoljene potrebe obzirom na klimatske i druge specifičnosti određenog područja.

Člankom 9.- utvrđuje se da je jedinica lokalne samouprave obvezna voditi evidenciju i dokumentaciju o pravima na pomoć za podmirenje troškova stanovanja i o drugim pravima (o korisniku i ostvarivanju prava), osiguravati sredstva za tu namjenu te dostavljati izvješća ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi i nadležnoj jedinici područne (regionalne) samouprave na način koji će ona propisati uz suglasnost ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi kako bi se imao uvid u ostvarivanje ove pomoći.

Člankom 10.- ovom izmjenom pobliže se određuju uvjeti za osiguravanje skrbi izvan vlastite obitelji starijoj osobi te propisuje da se skrb starijoj osobi prije smještaja osigurava primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način.

Člankom 11. - ovom izmjenom pomoć za podmirenje troškova ogrjeva ne bi se ostvarivala kao zasebna pomoć iz socijalne skrbi na teret državnog proračuna, nego u okviru pomoći za podmirenje troškova stanovanja propisane člankom 9. ovoga Zakona na teret sredstava jedinica lokalne samouprave.

Članak 12. - uvodi se upravno vijeće kao tijelo upravljanja centrom za socijalnu skrb ocijenjujući korisnim da se rad centra trajno nadzire kroz donošenje programa rada i razvoja ustanove, nadzora nad njegovim izvršavanjem te davanjem osnivaču prijedloga i mišljenja o pojedinim pitanjima. Ovom odredbom utvrđen je sastav upravnog vijeća i uvjeti koje članovi vijeća (predstavnici osnivača) moraju ispunjavati te je uređeno da je jedan od članova i predstavnik jedinice lokalne samouprave koja sudjeluje u financiranju obavljanja djelatnosti centra. Također je utvrđena mogućnost isplate naknade za rad članova upravnog vijeća, ako je za tu namjenu osnivač osigurao sredstva.

Člankom 13.- mijenjaju se ovlasti ravnatelja zbog uvođenja upravnog vijeća kao tijela upravljanja ustanovom, a i način njegovog imenovanja - imenuje ga upravno vijeće.

Člankom 14.- utvrđuje se način donošenja statuta obzirom na uvođenje upravnog vijeća kao tijela upravljanja ustanovom.

Člankom 15.- uređuje se način imenovanja predstojnika podružnice na način da ga imenuje ravnatelj uz suglasnost upravnog vijeća centra.

Člankom 16.- predlaže se uvođenje nove vrste doma socijalne skrbi (za djecu i odrasle osobe-žrtve obiteljskog nasilja) budući da je navedena vrsta doma propisana podzakonskim aktom (Pravilnikom o domu za djecu i domu za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih djelatnosti - "Narodne novine", br. 101/99) uvažavajući potrebu za ustrojavanjem takve vrste ustanove.

Člankom 17.- uređeno je da Republika Hrvatska i nadalje utvrđuje potrebu za osnivanjem doma za djecu i određene vrste doma za odrasle osobe budući da je Republika Hrvatska temeljem ustavnih odredbi dužna posebno skrbiti o djeci, invalidnim osobama i obitelji. Utvrđivanje potrebe za osnivanjem doma o starijim i nemoćnim osobama daje se u nadležnost jedinice područne (regionalne) samouprave provodeći tako postupno decentralizaciju koja je načelno propisana Ustavom Republike Hrvatske.

Člankom 18.- daje se mogućnost jedinici područne (regionalne) samouprave da može biti osnivač doma za djecu i određene vrste doma za odrasle osobe.

Člankom 19.- otklanjaju se nedostaci važećeg Zakona glede postupka osnivanja domova socijalne skrbi na način kako je propisano Zakonom o ustanovama, kao i zbog različite nadležnosti tijela za izdavanje rješenja.

Člankom 20.- ovim člankom utvrđuje se nadležnost tijela i njihova postupanja u pogledu zbrinjavanja korisnika doma u slučaju prestanka doma.

Člankom 21. - utvrđuju se uvjeti za imenovanje članova upravnog vijeća doma, kao predstavnika osnivača, te mogućnost isplate naknade za njihov rad ovisno o financijskim mogućnostima osnivača.

Člankom 22.- utvrđuje se način imenovanja ravnatelja doma socijalne skrbi.

Članak 23.- uvodi se operacionalizacija rada stručnog vijeća. Postojeći tekst Zakona utvrđivao je da stručno vijeće čine svi stručni djelatnici što je stručno vijeće u velikim ustanovama činilo glomaznim i neučinkovitim, a posebno u domovima s podružnicom.

Člankom 24.- utvrđuje se obveza da domovi za starije i nemoćne osobe dostavljaju izvješća o propisanoj evidenciji i dokumentaciji, osim ministarstvu, i jedinici područne (regionalne) samouprave na čijem području djeluju.

Člankom 25.- ispravlja se greška u pogledu broja članka, a ujedno se navode i korisnici kojima se pruža skrb izvan vlastite obitelji. Istim člankom propisuje se tko izdaje odobrenje s obzirom da li se smještavaju starije i nemoćne osobe ili drugi korisnici.

Člankom 26.- usklađuje se terminološki nazivlje jedinica lokalne samouprave s tekstom Ustava Republike Hrvatske.

Člankom 27. - mijenja se naziv nadležnog tijela uz navođenje uopćenog naziva na način kako je to navedeno i za nadležno ministarstvo.

Člankom 28. - otklanjaju se nedostaci postojećeg Zakona.

Člankom 29. - uvodi se obveza dostavljanja dokumentacije i evidencije i nadležnoj jedinici područne (regionalne) samouprave.

Člankom 30. - ovom izmjenom poslovi pomoći i njege u kući ne bi se više obavljali kao profesionalna djelatnost, budući da je člankom 113. Zakona o socijalnoj skrbi propisana mogućnost da fizičke osobe mogu obavljati ove poslove uz prethodno odobrenje županijskog ureda nadležnog za poslove socijalne skrbi. Također je člankom 54. Zakona data mogućnost fizičkim osobama da ove poslove temeljem ugovora sklapaju s centrima za socijalnu skrb. Na ovaj način ne bi različita tijela izdavala odobrenja za obavljanje istih poslova, odnosno odobrenje za obavljanje poslova pomoći i njege u kući u cijelosti bi bilo u nadležnosti županijskog ureda.

Člankom 31. i 32. - zbog brisanja poslova pomoći i njege u kući kao profesionalne djelatnosti, briše se i odredba kojom se utvrđuju uvjeti za obavljanje navedenih poslova.

Člankom 33.- utvrđuje se način plaćanja cijene skrbi izvan vlastite obitelji za korisnika koji je smješten u domu kojem osnivač nije Republika Hrvatska.

Člankom 34. - polazeći od iskustva u primjeni odredbi Zakona dodane su kaznene odredbe kojima se osigurava provedba Zakona sukladno stručnim opredjeljenjima.

Člankom 35. - uređuje se postupak prijenosa osnivačkih prava nad domovima za starije i nemoćne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska na jedinice lokalne samouprave po prijedlogu nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave. Također je propisan rok u kojem će Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno ministarstvo prenijeti osnivačka prava nad rečenim domovima. Ovim člankom je propisana i obveza jedinicama lokalne samouprave da su danom prijenosa osnivačkih prava dužne osigurati sredstva za nastavak obavljanja djelatnosti domova, a tijela doma nastavila bi s radom do isteka mandata osim ukoliko jedinica lokalne samouprave na koju su prenijeta osnivačka prava odluči da ih se razrješi. Navedenim člankom propisan je postupak izbora i imenovanja novih tijela doma u slučaju razrješenja prije isteka mandata te rok za usklađivanje statuta i općih akata sa Zakonom.

Člankom 36. - uređena je prijelazna odredba koja propisuje da će se započeti postupci za izdavanje odobrenja za osnivanje doma za starije i nemoćne osobe dovršiti po odredbama koje su važile do početka primjene ovoga Zakona. Naime, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi ima već utvrđene potrebe osnivanja rečenih domova. Također je propisano u kojem roku i kojem tijelu osnivači, kojima su već izdana odobrenja za osnivanje doma, podnose zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjavanju propisanih uvjeta glede prostora, opreme i stručnih djelatnika, kao i obveza ministarstva da na zahtjev nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave dostavi već izdana odobrenja za osnivanje doma za starije i nemoćne osobe. Ovom normom provest će se u potpunosti decentralizacija u pogledu financiranja domova za starije i nemoćne osobe, a propisani rok za provođenje decentralizacije omogućit će da jedinice lokalne samouprave osiguraju potrebna sredstva.

Člankom 37.- usklađuje se terminološki nazivlje jedinica lokalne samouprave s tekstom Ustava Republike Hrvatske.

Člankom 38. i 39. - propisan je rok nadležnoj jedinici područne (regionalne) samouprave za donošenje propisa kojim će urediti način vođenja evidencije i dokumentacije o korisniku i ostvarivanju prava na pomoć za troškove stanovanja, kao i o drugim pravima iz socijalne skrbi propisanih njihovim općim aktima te način i rok dostave izvješća nadležnom ministarstvu i jedinici područne (regionalne) samouprave, kao i rok u kojem će ministar nadležan za financije propisat uvjete i način sufinanciranja iz državnog proračuna financijski slabije jedinice lokalne samouprave.

Člankom 40. - prestaju važiti odredbe podzakonskog akta kojima je bilo uređeno ostvarivanje pomoći za ogrjev, jer će se ova pomoć, prema ovom Zakonu, ostvarivati u sklopu prava za troškove stanovanja na teret sredstva proračuna jedinica lokalne samouprave.

Člankom 42. - propisan je rok od kojeg započinje sufinanciranje jedinica područne (regionalne) samouprave u obavljanju djelatnosti centara za socijalnu skrb koji djeluju na njihovom području i to za materijalne izdatke centra, kao i primjena odredbi koje se odnose na imenovanje i ovlasti upravnog vijeća. Ujedno je utvrđeno da 1. srpnja prestaje mandat ravnatelja te je propisan postupak izbora i imenovanja novih tijela centra za socijalnu skrb te rok za usklađivan

TEKST ODREDBI ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI
KOJE SE MIJENJAJU I DOPUNJUJU

Članak 5.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi ustrojava, usklađuje i nadzire djelatnost socijalne skrbi.
(2) Sredstva za obavljanje djelatnosti i ostvarivanje prava socijalne skrbi utvrđenih ovim Zakonom osigurava Republika Hrvatska, općina, grad i Grad Zagreb.

Članak 6.

Djelatnost socijalne skrbi za čije obavljanje sredstva osigurava Republika Hrvatska obavljaju centri za socijalnu skrb i druge ustanove koje osniva Republika Hrvatska, a može je obavljati i općina, grad i Grad Zagreb pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

Članak 7.

(1) Općina, grad i Grad Zagreb obvezni su u svom proračunu za potrebe socijalne skrbi osiguravati sredstva u visini od najmanje 5% svojih prihoda s kojima prvenstveno osiguravaju pomoć za podmirenje troškova stanovanja utvrđenu člankom 34. ovoga Zakona.
(2) Općina, grad i Grad Zagreb mogu osim za pomoć iz stavka 1. ovoga članka osigurati sredstva za ostvarivanje prava utvrđenih ovim Zakonom u većem opsegu te za pružanje i drugih vrsta pomoći.
(3) Općina, grad i Grad Zagreb utvrđuju vrste pomoći iz stavka 2. ovoga članka te propisuju uvjete i način njihova ostvarivanja.

Članak 8.

Općina, grad i Grad Zagreb posebno će poticati dobrosusjedsku pomoć, dobrovoljni rad i druge oblike dobročinstava.

Članak 34.

Troškovi stanovanja, u smislu ovoga Zakona, su troškovi utvrđeni ugovorom o najmu stana u kojem živi samac ili obitelj, a odnose se na najamninu, troškove koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem i održavanjem stana, osim zaštićene najamnine koju najmoprimac koristi po posebnim propisima.

Članak 36.

(1) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja može se odobriti samcu ili obitelji koji u najmu ne koriste stan koji je po svojim obilježjima iznad obilježja potrebnih za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba samca ili obitelji.
(2) Mjerila o obilježjima stana potrebnog za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba samca ili obitelji u smislu stavka 1. ovoga članka propisat će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Članak 37.

Pomoć za podmirenje troškova stanovanja nema samac ni obitelj, ako samac ili član obitelji ima u vlasništvu ili suvlasništvu kuću, kuću za odmor ili stan.

Članak 38.

(1) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja odobrava se u visini najma s tim da pomoć samcu ili obitelji ne može biti veća od iznosa polovice sredstava potrebnih za uzdržavanje samca ili obitelji utvrđenih prema članku 16. stavku 2. i 3. ovoga Zakona.
(2) Iznimno, pravo iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti i do iznosa sredstava iz članka 16. ovoga Zakona ako se po ocjeni centra za socijalnu skrb samo na taj način može izbjeći odvajanje djece od roditelja.

Članak 72.

(1) Skrb izvan vlastite obitelji osigurava se odrasloj i starijoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju i nemoći prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe.
(2) Skrb izvan vlastite obitelji iz stavka 1. ovoga članka neće se osigurati osobi kojoj pomoć i njegu mogu pružiti članovi obitelji ili se pomoć i njega može osigurati na drugi način.
(3) Skrb izvan vlastite obitelji osigurat će se, iznimno, osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti na drugi način.

Članak 78.

Centar za socijalnu skrb može odobriti: pomoć u prehrani, pomoć za odjeću i obuću, pomoć za osobne potrebe korisnika stalnog smještaja, podmirenje pogrebnih troškova, podmirenje troškova ogrjeva, a pod uvjetom i na način uređen propisom ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi.

Članak 85.

(1) Centrom za socijalnu skrb upravlja i vodi ravnatelj.
(2) Ravnatelj ima ovlasti određene zakonom, rješenjem o osnivanju odnosno statutom centra.
(3) Ravnatelja centra za socijalnu skrb imenuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi na temelju javnog natječaja.
(4) Za ravnatelja centra za socijalnu skrb može biti imenovan hrvatski državljanin koji ima visoku stručnu spremu, najmanje pet godina radnog iskustva na stručnim poslovima u djelatnosti socijalne skrbi i položen stručni ispit.
(5) Mandat ravnatelja centra za socijalnu skrb traje četiri godine, a ista osoba može se ponovno imenovati za ravnatelja.
(6) Ravnatelja centra za socijalnu skrb razrješuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pod uvjetima i na način utvrđenim Zakonom o ustanovama, te ako je:
- pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv dostojanstva osobe i morala, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv službene dužnosti i javnih ovlasti, te za kaznena djela protiv Republike Hrvatske; - na bilo koji način onemogućavao ostvarivanje prava iz djelokruga centra za socijalnu skrb.

Članak 87.

(1) Centar za socijalnu skrb ima statut kojim se uređuje ustroj centra za socijalnu skrb, tijela, njihova nadležnost i način odlučivanja, te druga pitanja važna za obavljanje djelatnosti. (2) Statut centra za socijalnu skrb donosi ravnatelj uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.

Članak 89.

Predstojnika podružnice imenuje i razrješava ravnatelj centra za socijalnu skrb uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.

Članak 93.

(1) Dom socijalne skrbi je javna ustanova, a osniva se za obavljanje skrbi izvan vlastite obitelji, i to kao:
a) dom za djecu (za djecu bez roditelja ili koju roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti, ili je to iz drugih razloga u djetetovu interesu, za djecu s poremećajima u ponašanju, tjelesno, mentalno ili višestruko oštećenu ili psihički bolesnu djecu, te djecu ovisnike o drogama ili drugim opojnim sredstvima),
b) dom za odrasle osobe (za tjelesno, mentalno ili višestruko oštećene ili psihički bolesne odrasle osobe, ovisnike o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima, te starije i nemoćne osobe).

(2) Vrstu doma za djecu i doma za odrasle osobe, njihovu djelatnost, kao i uvjete glede prostora, opreme, stručnih i drugih djelatnika doma propisat će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Članak 94.

Domovi socijalne skrbi osnivaju se u skladu s potrebama koje za određeno područje utvrdi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

Članak 96.

(1) Općina, grad i Grad Zagreb te vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna i fizička osoba može osnovati dom socijalne skrbi pod uvjetima i na način predviđenim Zakonom o ustanovama i ovim Zakonom.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su prije osnivanja doma socijalne skrbi zatražiti odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
(3) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi može na temelju javnog natječaja dati koncesiju osobama iz stavka 1. ovoga članka da djelatnost obavljaju u objektu u vlasništvu Republike Hrvatske.

Članak 97.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi na zahtjev osobe iz stavka 1. članka 96. ovoga Zakona, rješenjem utvrđuje da je odluka o osnivanju te drugi opći akti doma u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima, a posebice da su ispunjeni propisani uvjeti glede prostora, opreme, stručnih i drugih djelatnika, te zdravstveni i ekološki uvjeti.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se na temelju nalaza povjerenstva kojeg u tu svrhu imenuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka ministar nadležan za poslove socijalne skrbi dužan je donijeti u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može voditi upravni spor.
(5) Dom socijalne skrbi može početi s radom po pribavljenom konačnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka i nakon upisa u sudski registar i upisnik ustanova socijalne skrbi.

Članak 98.

(1) Osobe iz članka 96. ovoga Zakona, dužne su najmanje 6 mjeseci prije donošenja odluke o prestanku rada doma, o tome izvijestiti ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi i korisnike, odnosno njihove zakonske zastupnike.
(2) U roku iz stavka 1. ovoga članka osnivač je dužan korisniku koji je smješten na temelju ugovora, sporazumno s njim odnosno njegovim zakonskim zastupnikom osigurati drugi primjereni smještaj.
(3) Ako je korisnik smješten u dom na temelju rješenja centra za socijalnu skrb osnivač je, u suradnji s centrom za socijalnu skrb, korisnikom odnosno njegovim zakonskim zastupnikom dužan u roku iz stavka 1. ovoga članka korisniku osigurati drugi primjereni smještaj.
(4) Ako je po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka u domu socijalne skrbi još uvijek smješteno više od 10 korisnika objekt i opremu preuzima bez naknade osnivaču, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi koje će skrbiti o korisnicima dok se njihov smještaj ne riješi na drugi način, a najdulje do 6 mjeseci.
(5) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi može svojom odlukom odrediti da poslove skrbi o korisnicima iz stavka 4. ovoga članka obavlja odgovarajuća ustanova socijalne skrbi čiji osnivač je Republika Hrvatska.

Članak 99.

(1) Domom socijalne skrbi upravlja upravno vijeće.
(2) Upravno vijeće čine tri predstavnika osnivača, jedan stručni djelatnik zaposlen u domu i jedan korisnik doma, odnosno njegov roditelj ili skrbnik.
(3) Način imenovanja, odnosno izbora članova, trajanje mandata i nadležnosti upravnog vijeća utvrđuje se aktom o osnivanju odnosno statutom doma.
(4) Visinu naknade za rad članova upravnog vijeća doma, kojeg je osnivač Republika Hrvatska, utvrđuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Članak 100.

(1) Voditelj doma socijalne skrbi je ravnatelj.
(2) Ravnatelja doma na temelju javnog natječaja imenuje upravno vijeće.
(3) Ravnatelj doma kojeg je osnivač Republika Hrvatska, općina, grad ili Grad Zagreb može biti hrvatski državljanin kojeg na temelju javnog natječaja imenuje upravno vijeće uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
(4) Mandat ravnatelja traje četiri godine, a ista osoba može se ponovno imenovati za ravnatelja.
(5) Ravnatelja iz stavka 2. ovoga članka razrješuje upravno vijeće, a ravnatelja iz stavka 3. ovoga članka razrješuje upravno vijeće uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi pod uvjetima i na način kako je utvrđeno zakonom, aktom o osnivanju ili statutom doma socijalne skrbi.
(6) Ovlasti ravnatelja doma socijalne skrbi utvrdit će se aktom o osnivanju, odnosno statutom doma.

Članak 102.

(1) Dom socijalne skrbi ima stručno vijeće.
(2) Stručno vijeće čine svi stručni djelatnici doma socijalne skrbi.
(3) Stručno vijeće sudjeluje u utvrđivanju plana i programa rada doma socijalne skrbi, prati njegovo ostvarivanje, raspravlja i odlučuje o stručnim pitanjima rada, potiče i promiče stručni rad te obavlja i druge stručne poslove utvrđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom doma socijalne skrbi.

Članak 104.

(1) Dom socijalne skrbi dužan je na propisani način voditi evidenciju i dokumentaciju o korisniku, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad doma i o tome dostavljati izvješće ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.
(2) Propis o vođenju evidencije i dokumentacije, te način i rokove za dostavu izvješća iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Članak 105.

(1) Općina, grad i Grad Zagreb, vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna osoba koja pruža skrb izvan vlastite obitelji iz članka 63. ovoga Zakona za najviše 20 korisnika pod uvjetima i na način uređen ovim Zakonom i propisom ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi može obavljati ovu djelatnost i bez osnivanja doma.
(2) Za pružanje skrbi iz stavka 1. ovoga članka odobrenje daje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

Članak 107.

Centar za pomoć i njegu može osnovati općina, grad i Grad Zagreb, vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna i fizička osoba.

Članak 109.

(1) Županijski ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb rješenjem utvrđuje da su ispunjeni propisani uvjeti glede prostora, opreme, stručnih i drugih djelatnika za osnivanje centra za pomoć i njegu.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka županijski ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb dužan je donijeti u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka podnositelj zahtjeva ima pravo podnijeti žalbu ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi u roku od 8 dana.
(4) Centar za pomoć i njegu može početi s radom po pribavljenom konačnom rješenju iz stavka 1. ovoga članka i nakon upisa u sudski registar i upisnik ustanova socijalne skrbi.

Članak 110.

(1) Centrom za pomoć i njegu upravlja i vodi ravnatelj.
(2) Ravnatelj centra za pomoć i njegu kojeg je osnivač Republika Hrvatska, općina, grad ili Grad Zagreb može biti hrvatski državljanin kojeg, na temelju javnog natječaja, imenuje osnivač.
(3) Ovlasti ravnatelja centra za pomoć i njegu utvrdit će se aktom o osnivanju i statutom centra.

Članak 112.

(1) Centar za pomoć i njegu dužan je na propisani način voditi evidenciju i dokumentaciju o korisniku, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad centra i o tome donositi izvješća ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.
(2) Propis o vođenju evidencije i dokumentacije te način i rokove za dostavu izvješća iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Članak 113.

(1) Ako općina, grad i Grad Zagreb, vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna i fizička osoba pruža skrb centra za pomoć i njegu iz članka 106. ovoga Zakona za najviše 30 korisnika pod uvjetima i na način uređen ovim Zakonom i propisom ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi može obavljati ovu djelatnost i bez osnivanja centra za pomoć i njegu.
(2) Za pružanje skrbi iz stavka 1. ovoga članka županijski ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb daje odobrenje.

Članak 121.

Samostalno obavljanje socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti obuhvaća poslove savjetovališta i poslove pružanja pomoći i njege.

Članak 124.

(1) Fizička osoba koja samostalno kao profesionalnu djelatnost obavlja poslove savjetovališta i poslove pružanja pomoći i njege dužna je o početku, načinu i djelokrugu rada izvijestiti centar za socijalnu skrb na čijem području djeluje.
(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka u svom nazivu ističe ime i prezime, adresu nositelja djelatnosti i oznaku djelatnosti.

Članak 127.

Poslove pomoći i njege u kući može obavljati fizička osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu, a može uposliti do tri djelatnika.

Članak 137.

(1) O pravima iz socijalne skrbi koja se ostvaruju na osnovi članka 7. ovoga Zakona rješava u prvom stupnju upravno tijelo općine, grada odnosno Grada Zagreba.
(2) Općina, grad odnosno Grad Zagreb mogu poslove iz članka 7. ovoga Zakona povjeriti centru za socijalnu skrb koji provodi postupak sukladno članku 136. ovoga Zakona.

Članak 138.

(1) Ako centar za socijalnu skrb rješava o pravima koja utvrđuje i osigurava općina, grad odnosno Grad Zagreb, međusobna prava, obveze i odgovornost centra za socijalnu skrb i općine, grada odnosno Grada Zagreba utvrdit će se ugovorom sklopljenim između nadležnog tijela općine, grada odnosno Grada Zagreba i centra za socijalnu skrb uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
(2) Centar za socijalnu skrb dužan je sklopiti ugovor s nadležnim tijelom općine, grada odnosno Grada Zagreba ako su osigurali u većem iznosu pomoć koju osigurava Republika Hrvatska.

Članak 188.

Cijenu usluga skrbi izvan vlastite obitelji za korisnika koji je rješenjem centra za socijalnu skrb smješten u domu kojeg osnivač nije Republika Hrvatska ne može biti veća od cijene iz članka 186. ovoga Zakona.

Članak 203.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
1. započne s radom prije no što se rješenjem nadležnog tijela utvrdi da su ispunjeni svi propisani uvjeti (članak 84., 97. i 109.);
2. ne vodi na propisani način evidenciju i dokumentaciju o korisniku, vrstama usluga i drugim pitanjima ili ako o tome ne dostavlja izvješća (članak 92. stavak 1., 104. stavak 1., 112. stavak 1.);
3. stručnom povjerenstvu koje obavlja upravni nadzor ili inspektoru uskrati obavijesti ili podatke ili onemogući pregled i poduzimanje drugih radnji u svezi s obavljanjem nadzora (članak 177. i 178.);
4. neosnovano ne izvrši rješenje o priznavanju prava korisnika (članak 12. do 78., 136. do 155. i 190. do 195.);
5. bez rješenja centra za socijalnu skrb privremeno ili trajno riješi zbrinjavanje odnosno smještaj korisnika na drugi način (članak 75.);
6. naplati od korisnika, druge fizičke ili pravne osobe troškove smještaja u dom socijalne skrbi ili u udomiteljsku obitelj ako troškove smještaja na temelju rješenja centra za socijalnu skrb snosi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (članak 195.);
7. u određenom roku ne poduzme mjere predložene u izvješću o upravnom nadzoru ili zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru (članak 172. i članak 179. do 182.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna. (3) Ako je pravna ili fizička osoba kažnjena za prekršaj iz stavka 1. točke 6. ovoga članka obvezno se izriče i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi.