O inkontinenciji

Većina odraslih imala je to neugodno iskustvo da im nekontrolirano "pobjegne" urin, iako ne pate od inkontinencije. Uglavnom nas prati iskustvo nekontroliranog bježanja urina prilikom intenzivnog smijanja (od smijeha sam se popiškio u gaće) ili kad nismo stigli dovoljno brzo do toaleta.

Urinarna inkontinencija je definirana kao stanje u kojem nevoljno ispuštanje urina postaje socijalni ili higijenski problem, a koji se može objektivno dokazati. O inkontinenciji se ne priča. Osobi je lakše reći da ima karcinom, slabo srce ili dijabetes. Inkontinencija je tabu tema, koju prati osjećaj srama i potrebe za izolacijom. Vrlo često se prešuti prilikom razgovora s liječnikom.

Mnoga djeca mokre u krevet i u starijoj dobi, boje se raznih ponižavanja od strane svojih vršnjaka, te uglavnom izbjegavaju socijalne aktivnosti koje uključuju noćenje. Njihovi psihološki problemi proizlaze zbog noćnog mokrenja u krevet.

Starije osobe se često osjećaju bespomoćno, jer drugi brinu oko njihove osobne higijene. Vrlo im je neugodno i osjećaju se kao mala djeca. Često se povlače u sebe i stoga ne dobivaju svu potrebnu pomoć.

Financiranje pomagala pri inkontinenciji predstavlja veliku stavku i predstavlja problem u zdravstvenom proračunu. Za većinu korisnika staračkog doma uložak je osnovni dio dnevne odjeće. Pomagalo se često prepisuje bez prethodnog pregleda inkontinentne osobe, a mogućnost liječenja inkontinencije se ne razmatra.

Ukoliko se pravovremeno i pravilno izliječi uzrok, urinarna inkontinencija se može izbjeći u toku starenja. U zemljama zapadne Europe susrećemo se sa slijedećim uzrocima inkontinencije: gubitak pokretljivosti (mobilnosti) uslijed starenja ili nezgode, gubitak pamćenja uslijed moždane atrofije, nekontrolirane spazme mokraćnog mjehura uslijed degenerativnog procesa muskulature mokraćnog mjehura, kronične infekcije ili tumora mokraćnog mjehura, poremećaja mokraćnog mjehura i kod žena sveukupni poremećaj mišića zatvarača zbog gubitka mišićnog tonusa muskulature zdjeličnog dna. Mnogi uzroci se mogu spriječiti a posljedice mnogih i izliječiti.

Preduvjet tome je da uzroci i terapeutske mogućnosti kod poremećaja mokraćnog mjehura u starosti nisu poznati samo manjim skupinama liječnika, medicinskih sestara i njegovateljima, već svima koji su u doticaju s liječenjem, zbrinjavanjem, njegovanjem i opskrbljivanjem inkontinentnih osoba.

Stoga je inkontinencija značajan zdravstveno socijalni problem, koji će u budućnosti dobiti na važnosti. To je rastući problem kako pogođenih tako i u pogledu razvoja troškova u zdravstvu. Inkontinencija se u programu redovitog i izvanrednog obrazovanja mora tretirati kao specijalni predmet kod svih zanimanja povezanih s liječenjem, njegom i zbrinjavanjem inkontinencije i to od sveučilišnog medicinskog studija do školovanja medicinskih njegovatelja i fizioterapeuta.

Prevenciji inkontinencije će u budućnosti porasti značaj: rano ili pravovremeno prepoznavanje uzroka je najbrži i najbolji korak k izliječenju.